Unije

Unije su otok na Kvarneru, jedan od otoka cresko-lošinjskog arhipelaga. Mnogi će reći «najveći od malih». Naime, u arhipelagu je, uz Cres i Lošinj, još 5 malih naseljenih otoka, od kojih su Unije najveći. Otok se nalazi zapadno od Lošinja, od kojeg ga dijeli Unijski kanal.

Na otoku se nalazi samo jedno, istoimeno naselje Unije u kojem danas živi nešto manje od 90 stanovnika. Naselje Unije smjestilo se na zapadnoj obali otoka, u uvali pod imenom, pogodit ćete, Unije. Uvala je dobro zaštićena od bure, no potpuno otvorena prema zapadu, prema otvorenom moru.

Povijest i znamenitosti Unija

Za povijest otoka važne su činjenice da na Unijama postoji više izvora pitke vode, te da postoje plodne i poljoprivredno obradive površine, od kojih se osobito ističe ona na lokalitetu Polje. Iako nepotvrđeno, prihvaćeno je mišljenje da je i samo ime otoka izvedeno iz grčkih i latinskih riječi koje znače «polje».

Osobito važan bio je i geografski položaj otoka. Naime, s velikom se sigurnošću može tvrditi da je, sve do probijanja umjetnog kanala kod Osora, Unijskim kanalom prolazio pomorski dio jednog kraka Jantarskog puta. Jantarski put bila je osobito važna i vjerojatno prva komunikacija koja je povezivala sjever i jug Europe. Njime se jantar prevozio s obala Baltika u Sredozemlje, konkretno, ovim krakom uz Unije prema Grčkoj i Egiptu.

Valjalo je ovu važnu pomorsku trasu dobro nadgledati, pa tako na malim Unijama postoje ostaci čak triju prapovijesnih gradina, iz brončanog i željeznog doba. Ne treba odbaciti mogućnost da ih je čak bilo i više, no do sada su samo ovi ostaci pronađeni. Gradine su se nalazile na brdima Turan, Malanderski i Kaštel. Nekako je od svih njih Kaštel najzanimljiviji, jer je to po mnogo čemu atipična gradina. Zbog izostanka istraživanja kojima bi se o njoj više saznalo, povjesničari će obično pribjeći jednostavnom rješenju, te sve objasniti «njenim gospodarskim karakterom». Na području svih gradina pronađeni su ostaci keramike, no jedan nalaz valja posebno istaknuti. U suhozidu, podno gradine Kaštel, pronađen je kamen s uklesanim uroborosom. Uroboros je lik zmije koja sama sebi grize rep. To je stari simbol koji predstavlja obnovu života, cikličke promjene u prirodi, a zastupljen je u brojnim kulturama, od egipatske i grčke, pa do plemena u južnoj Americi. Kojem vremenu i kojoj kulturi pripada ovaj na Unijama, nije utvrđeno.

Nakon rimskih osvajanja, Unije su postale značajan poljoprivredni otok. U uvali Vrulje, blizu mora, nalaze se ostaci vile rustike. Uvala je bila prikladna za pristajanje brodova i transport proizvoda, vjerojatno maslina i vina, možda i žita, s otoka. Teško je reći da li je tamo nastalo cijelo naselje, ili je to pak bila samostalna gospodarsko-ladanjska vila. Iskopavanja nisu vršena, a ono što je od vile vidljivo, otkrili su more i vjetar, selektivnom abrazijom. Ova je vila bila na izvrsnom položaju – osim mogućnost pristajanja brodova u blizini, ona je blizu Polja, glavne poljoprivredne površine, a u blizini je izvor vode. Velik dio vile još je uvijek prekriven naslagama prapora.

U Polju je pronađena nekropola, rimska grobnica. Ovaj nalaz govori u prilog postojanja naselja. U rimsko doba je datiran i put koji povezuje uvale Maračuol i Podkujni. Mnogi će tvrditi da nema nikakvih dokaza da taj put nije izgrađen kasnije i bit će potpuno u pravo. No, kako nikakvih istraživanja nije bili, nema niti bilo kakvih dokaza da taj put jest izgrađen kasnije. Uzimajući u obzir sve čimbenike koji su na raspolaganju, skloni smo vjerovati da se radi o rimskom putu.

Iz ranog srednjeg vijeka, kada su Unije bile pod vlašću Bizanta, ali i kasnije, kada su u sklopu Hrvatske, nema nekih nalaza. Priroda još ništa nije odlučila otkriti sama, pa se povjesničari bave nagađanjima vezanim uz toponime, u što se nećemo upuštati, jer se ionako nema što za vidjeti.

Unije su ucrtane u brojne mletačke pomorske karte, no najprecizniji prikaz ćemo naći na turskoj pomorskoj karti iz 1526. godine. Ta je karta zanimljiva iz više razloga – turski pomorci, a osobito gusari, smatrali su ovaj otok vrlo značajnim. Unije su prikazane prevelike, a uzimajući u obzir preciznost karte, teško je vjerovati da je to rezultat zabune. Vjerojatnije je rezultat potrebe da se obala što detaljnije prikaže. Uz Unije postoji opširna bilješka, koja osim lokacija za sidrenje, informacija o vjetrovima i uputa o prolasku broda kroz kritičnija mjesta, govori o jedinom naselju na otoku, s prirodnom lukom okrenutom prema zapadu. Obližnji otoci Srakane i Susak su mali i sa šturim bilješkama. Turska karta po svojoj preciznosti nadmašuje i mnoga 2 stoljeća kasnija djela mletačkih kartografa.

Poznato je da su na Unijama imali mnogo problema s gusarima, kako turskim, tako i s uskocima. Čak postoje priče i legende vezane uz gusare, koje su se očuvale do današnjih dana. Međutim, tragovi kakvog kaštela, ili barem kule za zbjeg, do danas nisu pronađeni.

U Unijama su pronađene brojne kamenice ili njihovi ostaci. Kamenice su velike kamene posude za čuvanje maslinovog ulja. Najznačajnija je ona s natpisom na glagoljici, pa znamo da ju je izradio svećenik Matija Brnić 1654. godine. Ova se kamenica čuva u konobi kuće na kućnom broju 194, koju mještani često nazivaju «palac» (palača).

Kako je taj zapis iz 1654. godine prvi dokaz o djelovanju svećenika na otoku, povjesničari će često reći da je na Unijama osnovana župa «najkasnije 1654. godine».

Na groblju se nalazi crkvica Sv. Andrije, koja je najstarija crkva na otoku. Crkvica je bez sumnje mijenjana i pregrađivana kroz vrijeme, a kako nije istražena, rijetki koji se usude datirati ju, reći će oko 15. stoljeća. Taj «oko» mogao bi zapravo značiti +/- 2 stoljeća.

Istom titularu posvećena je i novija crkva u naselju. Župna crkva Sv. Andrije izgrađena je krajem 18. stoljeća, a proširena 1911. godine. Zvonik, koji dominira naseljem, izgrađen je 1857. godine po uzoru na zvonik malološinjske župne crkve.

Krenete li od naselja prema uvali Maračuol, doći ćete do kapelice Uznesenje B. D. Marije.

Na rtu Vnetak podignut je 1873. godine svjetionik. Danas je svjetionik automatiziran, te na njemu više nema posade.

Unije se često naziva otokom maslina. Maslinarstvo je bilo razvijeno još u antičko doba. Početkom 20. stoljeća u Unijama su bila čak dva mlina za masline, a 1921. godine broj stanovnika otoka dostiže svoj maksimum. Od tada slijedi iseljavanje, koje se nastavlja u vrijeme 2. svjetskog rata i poslije njega. U vrijeme talijanske vlasti nakon 1. svjetskog rata nastojalo se intenzivirati gospodarstvo, te se otvara tvornica za preradu ribe. Proizvodnja je obnovljena i nakon 2. svjetskog rata, no tvornica se gasi 1963. godine. Bio je to još jedan udarac za preostalo stanovništvo na Unijama, kako za žene, koje su uglavnom u tvornici radile, tako i za ribare koji su tvornicu opskrbljivali ribom.

Godine 1978. lošinjsko poduzeće Jadranka započinje obnavljati poljoprivredu i stočarstvo na otoku. Brojni potezi provedeni su na štetu, bez odobravanja i pristanka otočana, no isto tako valja reći da su Unije zbog ovoga dobile struju, tek 1979. godine, kao i prvi vodovod, te da je otvorena škola. Kako god bilo, loše ili dobro, sve je ionako propalo 1994. godine.

Maslinarstvom se tada bave stanovnici tek za osobne potrebe. Broj stabala maslina neki će procijeniti na 15.000, no čak i ako je procjena točna, veći dio tih maslinika je zapušten i obrastao makijom.

Finski profesor arhitekture Pekka Salminen godine 1987. na Unijama osniva Unije Workshop International, centar za arhitekturu koji organizira izložbe, međunarodne seminare, te razne tečajeve. Centar kupuje 1997. godine suvremenu prešu za masline, koja otočanima omogućava obnavljanje proizvodnje maslinovog ulja. Danas se ulažu napori kako bi se ta obnova i ostvarila.

Godine 1996. na Polju je, umjesto poljoprivrednih nasada, podignut mali aerodrom. Voljeli bismo ga spomenuti u dijelu gdje se govori o dolasku na Unije, no kako je neko vrijeme već zatvoren, morat će završiti među znamenitostima. Nadajmo se samo za sada.

Svakako treba spomenuti i vrlo interesantnu arhitekturu i organizaciju naselja. Kuće su zabatima okrenute prema moru. Široko zabatno pročelje postaje glavnim, te se kuće doimaju širokima, a plitkima. Razmaknute su tako da svaka ima otvoren pogled prema moru.

Plaže

Glavna plaža na Unijama naziva se Žal i nalazi se vrlo blizu centra naselja. To je šljunčana plaža s vrlo čistim morem. Dodatnih sadržaja na njoj nema, no u blizini ćete naći ugostiteljski objekt.

Popularna je i plaža zvana Pijesak. Ona nije pješčana, kako biste mogli pomisliti, već šljunčana. Ime je dobila po pješčanom dnu mora ispred nje. Zapravo, pješčanu plažu na Unijama nismo niti pronašli. Ovo je prirodna plaža bez dodatnih sadržaja.

Uz ove plaže, šetnjom otokom ćete naići na brojne uvale s prirodnim plažama, od kojih će zasigurno mnoge biti baš po Vašem ukusu.

Smještaj, gastronomija, aktivni odmor, zabava

Za smještaj su Vam na raspolaganju apartmani i sobe kod privatnih iznajmljivača. Hotela ili kampova na Unijama nema.

Iako se radi o malenom naselju, naći ćete nekoliko konoba i taverni u kojima možete upoznati tradicionalnu unijsku kuhinju.

Ljubitelji šetnje na Unijama će pronaći stazu ukupne duljine oko 30 km, koja će Vas provesti kroz razne zanimljivost ovog otoka. Tek dio ove staze pogodan je za bicikliste. U podmorju u blizini Unija nalazi se više zanimljivosti za ronioce, prvenstveno olupina parobroda Tihany, koji je potonuo 1914. godine kod otočića Školjić ispred unijske luke. Olupina je na dubini od 27 do 39 metara. Također ćete naći i ostatke antičkih brodoloma, no valja napomenuti da na Unijama nema ronilačkog centra ili kluba.

O zabavi na Unijama je teško nešto konkretno reći. Naime, ne postoji neko mjesto koje stalno i kontinuirano nudi mogućnost zabave. Valja reći da je lokalno stanovništvo, iako malobrojno, vrlo aktivno, te će često organizirati razne manifestacije, fešte ili sportska natjecanja. Zanimljivu pučku feštu možete očekivati za Dan Iseljenika, u drugoj polovici srpnja. Druga «sigurna» fešta je za Dan Sv. Andrije, no to je početkom prosinca. Možda je to dobar razlog za posjet Unijama u prosincu? Odlučite li se za to, sigurno nećete biti jedini.

Dolazak u Unije

Na Unijama nema automobila, niti se automobilom tamo može doći. Najsigurnija veza je svakodnevna brodska linija iz Malog Lošinja.

Pet puta tjedno, svaki dan osim utorka i četvrtka, na Unije se može doći katamaranom iz Rijeke.

U ljetnim mjesecima postoji katamaranska linija koja povezuje Pulu i Zadar, sa zaustavljanjem u Unijama, no svakako provjerite vozi li ta linija uopće prije nego li taj način odaberete za dolazak na Unije.