Apartmani Klimno, Soline i Čižići - u privatnom smještaju su najbolje ocijenjeno jeftini apartmani. Klimno, Soline i Čižići tri su malena mjesta smještena u uvali Soline, na sjeveroistočnom dijelu otoka Krka.
Na južnoj obali uvale nalaze se Klimno, s manje od 120 stanovnika, te Soline, s manje od 50 stanovnika. Čižići, s nešto više od 110 stanovnika, na zapadnoj su obali uvale. Uvala Soline je zatvorenog tipa, zaštićena od svih vjetrova, te se smatra najsigurnijom uvalom na istočnoj strani otoka Krka ...
Apartmani i privatni smještaj u mjestu KLIMNO - OTOK KRK. Apartmani Hrvatska najbolje ocijenjeno jeftini apartmani , sobe i kuće za odmor u KLIMNO - OTOK KRK.
Direktnim kontaktom s vlasnikom Apartmani Hrvatska omogućuje Vam jeftine cijene najma smještaja, bez agencijske provizije!
Vjerujemo kako ćete u ponudi Apartmani Hrvatska pronaći apartman upravo po Vašem ukusu u mjestu KLIMNO - OTOK KRK i uživati u Vašem odmoru!
Apartmani Hrvatska Vam sa zadovoljstvom mogu ponuditi smještaj u Klimno. Na raspolaganju su apartmani kod privatnih iznajmljivača.
U blizini su Vam na raspolaganju apartmani i sobe u sljedećim mjestima na otoku Krku: Šilo , Punat , Krku , Malinska , Baška , Brzac , Pinezići , Vrbnik , Draga Bašćanska , Stara Baška , Njivice , Omišalj
Klimno, Soline ili Ćižići nemaju hotelskih kapaciteta. U Klimnu se nalazi kamp, a na raspolaganju su Vam brojni apartmani i sobe u privatnom smještaju u sva tri mjesta. Lučice za nautičare nalaze se i u Solinama i Čižićima, a Klimno ima dobro opremljenu marinu i suhu marinu, te brodogradilište koje će osigurati nautičarima potrebne popravke.
More je u uvali toplije, pa i sezona kupanja počinje ranije i traje dulje. Najpoznatija je plaža na lokaciji Meline, no to nije tipična plaža. Ona je poznata po ljekovitom blatu, odnosno mulju, koji provjereno djeluje protiv kostobolje, reume, te ima blagotvoran učinak na kožu. Plaža je vrlo plitka, te ćete proći stotinjak metara, a voda Vam još neće doći do koljena. Odete li na tu plažu, nemojte se iznenaditi što je većina drugih posjetitelja premazana blatom. Probajte, možda će Vam se svidjeti!
Naravno, postoje i mnoge druge, «normalne» plaže, većinom šljunčane, a naći će se tu i pješčanih plaža, od kojih ćemo izdvojiti plažu Komoriška, koja obiluje hladom borove šume. Pješčanu plažu naći ćete i u uvali Slivanjska.
Naći ćete tu i plaže s bogatim dodatnim sadržajima – igralištima za odbojku, kabinama za presvlačenje, tuševima, golom za vaterpolo, sadržajima za djecu, te mogućnošću iznajmljivanja plažnih rekvizita, pedalina isl.
U sva tri mjesta pronaći ćete kvalitetne restorane koji će Vam ponuditi specijalitete domaće kuhinje, internacionalna jela, ili pak jela od tek ulovljene morske ribe.
Večernju zabavu možete potražiti u jednom od kafića, a tijekom turističke sezone organiziraju se razne fešte i manifestacije. Ribarske fešte obično će nadmašiti svaki provod u diskoteci, no naravno, sve je stvar ukusa. Ukoliko Vam je diskoteka ili kakav noćni klub ipak draži, morat ćete se zaputiti u Malinsku , ili grad Krk, a ni Rijeka ili Crikvenica nisu daleko.
Mjesta su to na otoku, no njihova prometna povezanost je izvrsna. Krčki most udaljen je tek 15 kilometara, a međunarodna zračna luka Rijeka još je i bliže, kod Omišlja, na samom otoku Krku.
Uvala Soline bila je naseljena i gospodarski aktivna još u antičko doba. U Solinama je postojala solana, a sol se proizvodila sve do druge polovice 15. stoljeća.
U srednjem vijeku solana je bila u posjedu Krčkih knezova Frankopana. Sol se izvozila i bila jedan od ključnih temelja gospodarstva otoka Krka, pa time i temelja financijske moći Frankopana.
Bitno je razumjeti da je u to doba sol imala daleko veću važnost nego što ima danas, jer je bila osnovno sredstvo za konzerviranje hrane. Isto tako je bitno znati da je važniju ulogu u proširivanju posjeda i utjecaja Frankopana odigrala njihova financijska, a ne vojna moć. Veći dio novih posjeda oni su stekli tako da bi ih dobili na upravljanje u zamjenu za posuđeni novac. Kada se dug nije mogao vratiti, oni bi dodali još novca, otkupili posjed, a uz sve to stekli i naklonost obično utjecajnog i vojno moćnog bivšeg vlasnika, kojem su napravili uslugu.
Na vrhuncu moći su za vrijeme Nikole IV Frankopana, ili «bana Mikule», kako ćete često naći u glagoljskim tekstovima. Tek tada dobivaju prezime Frankopan, kada papa Nikoli IV priznaje novo prezime, «potvrdivši» srodstva sa starom rimskom obitelji Frangipana. Autor ovih redaka često će i njegove pretke nazivati Frankopanima, samo iz praktičnih razloga. Nikola IV umire 1432. godine, a golemi teritorij dijeli se između njegovih devet sinova.
Godine 1451. Ivan VII braći daje sve svoje posjede na kopnu, te postaje jedini vladar na Krku. Na Krk naseljava Vlahe s Velebita, kako bi povećao prihode od poreza. Mnogo je doseljenika došlo i u uvalu Soline, kao radnici solane. Otok Krk je, od ugovora u Zadru 1358. godine, u sklopu Hrvatsko-ugarskog kraljevstva, a Ivan VII nominalno kraljev vazal, no on je skloniji mletačkom duždu no kralju. Teško je vjerovati da za svoje postupke nije imao dublje razloge od sklonosti, no, u svakom slučaju, 1453. godine diktira oporuku koja će omogućiti Veneciji da preuzme Krk.
Shvativši da se ne radi o lukavom i mudrom vladaru kakvi su bili njegovi preci, Veneciji nije dugo trebalo da krene u opsežnu operaciju preuzimanja Krka. Da ne bismo počinili još jednu od mnogih povijesnih nepravdi, dužnost nam je reći da ne smatramo kako je Ivan VII bio nesposoban ili nedovoljno pametan vladar. Samo nije bio toliko lukav i sposoban kao njegovi preci. Jedan od prvih naloga Venecije Ivanu VII, 1461. godine, bio je da zaustavi proizvodnju soli na Krku, u zamjenu za popriličnu količinu koparske soli godišnje, što je ovaj i učinio. Ostali događaji tema su neke druge priče, no 1480. godine Krk prelazi u mletačke ruke, gdje će ostati do pada Mletačke Republike 1797. godine.
Mletački upravitelji otoka u nekoliko navrata pišu o kvaliteti soli u uvali Soline, no sol se više tamo ne proizvodi. Austrijske vlasti, nakon pada Mletačke Republike i kratke vladavine Napoleona, planiraju obnoviti solane, ali sve ostaje samo na planovima.
Par kilometara sjeverno od Čižića, nedaleko sela Rudine, kojem prijeti vrlo skoro izumiranje, nalazi se špilja Biserujka. Špilja je otvorena za javnost tek krajem prošlog stoljeća, no već je postala vrlo posjećena turistička atrakcija. U njoj živi šest endemičnih vrsta, a pronađena je i jedna potpuno nova vrsta. Špilja je bogata stalaktitima i stalagmitima, a bitno je napomenuti da Vam za posjetu ove špilje ne treba nikakvo speleološko iskustvo ili oprema. Samo dobra volja.
Špilja je, prema legendi, dobila ime prema biserima, gusarskom blagu koje je tu pronađeno. A možda smo krivo razumjeli… čudni su ti krčki dijalekti. Možda bi blago trebalo biti tu, ali još nije pronađeno.
Od uvale Slivanjska do špilje Biserujka uređena je lijepa šetnica s poučnim i informativnim natpisima.
Krajem 2006. godine provedena su arheološka istraživanja oko ruševina crkve Sv. Petra, o kojoj će biti riječi kasnije, na sjevernoj obali uvale Soline, nedaleko Čižića. Pronađeno je mnogo ulomaka antičke keramike, te cijelih keramičkih predmeta. Većinom su to predmeti građevinske keramike, ima i amfora, a tek manjim dijelom kućanske keramike. Sav pronađeni materijal je identične boje i strukture, te vrlo sličan nalazima u Crikvenici, u keramičarskoj radionici grada Ad Turresa. Nalaze u Crikvenici i uvali Soline povezuje i žig, te je vrlo vjerojatno da se radi o dvije radionice istog vlasnika ili zakupnika, Seksta Metilija Maksima. Ranije je pronađeno u uvali Soline nekoliko opeka s tim žigom, prva još u 19. stoljeću.
U tom istom 19. stoljeću otvorena je u Solinama tvornica crijepa, koja je predstavljala dolazak industrije u poljoprivredni kraj. No, nije dugo trajala. Neki izvori kažu zbog nekvalitetne sirovine, a drugi zbog nesloge suvlasnika i loše povezanosti s tržištem. Skloniji smo vjerovati ovim drugima, jer je materijal bio dovoljno kvalitetan da opeke Seksta Metilija Maksima budu ugrađene u neke kuće naselja uvale Soline još i danas, nakon tko zna koliko reupotreba. Od tvornice danas nije ostalo ništa, samo rupe u kojima su nekada stajale peći.
Crkvica Sv. Klimenta jednobrodna je romanička crkva s polukružnom apsidom, smještena u povijesnoj jezgri mjesta Klimno. Smatra se da je današnje mjesto dobilo naziv upravo po ovoj crkvi. Kada je izgrađena ne zna se, a prvi put se spominje 1381. godine. U crkvi se čuva vrijedna barokna oltarna reljefna pala.
Iz popisa bratovština dobrinjskog kraja, 1576. godine, vidljivo je da je crkva pripadala obitelji Malatestinić. Nedaleko crkvice nalazi se i kuća s njihovim prezimenom uklesanim glagoljicom, uz godinu 1514., te se očito radi o bogatoj i utjecajnoj obitelji.
Soline su najmanje, ali najstarije naselje u uvali Soline. Pod današnjim imenom spominju se još 1230. godine, u darovnici kojom se daruje crkva Sv. Jurja na Vrhu kod Krasa, čije ruševine Vam također možemo preporučiti da posjetite – u njenoj blizini nalazi se najveća nakupina kamena na otoku, tzv. gromača, a u mjestu Kras je i crkva Sv. Antuna Padovanskog iz 1669. godine.
Crkva Sv. Filipa i Jakova romanička je crkva u Solinama, vjerojatno iz 13. stoljeća, koja se prvi put spominje u 14. stoljeću. O njoj se brinula istoimena bratovština, a 1823. godine prepuštena je mještanima koji je obnavljaju. Još je jednom obnovljena 1926. godine.
U Solinama je postojala i kapela Sv. Jelene s istoimenom bratovštinom, no od nje je ostao samo toponim.
Nedaleko Čižića, na sjeveru uvale Soline, a nasuprot Klimnu , nalazilo se selo Šugare, izumrlo početkom 19. stoljeća. Na ovom antičkom lokalitetu, o čemu ste mogli pročitati ranije, nalazila se crkva Sv. Petra, čiji ostaci stoje tu i danas. Bila je to jednobrodna, romanička crkva s apsidom. Crkva nije bila nadsvođena, već je imala drvenu krovnu konstrukciju. Doseljavanjem brojnih stanovnika u 15. stoljeću postala je premala, te je znatno proširena, rušenjem pročeljnog zida, te prigrađivanjem šireg i dužeg prostora, kao nove lađe.
Zanimljiva su otkrića akademika Branka Fučića, koji je ovu crkvu proučavao početkom 60-tih godina prošlog stoljeća. Naime, on je pronašao dva spolija koji su sigurno stariji od same crkve u koju su ugrađeni. Jedan je kameni ulomak s pleternom dekoracijom koji potječe iz razdoblja od 9. do 11. stoljeća, a još je zanimljiviji ulomak s tri urezana križa, od kojih srednji križ ima vitice na završetcima vodoravnih krakova. To je karakteristično za 7. i 8. stoljeće. Nažalost, mi te spolije, pola stoljeća kasnije, nismo vidjeli. Voljeli bismo da su nam promaknuli.
Odlučite li Vaš odmor provesti u jednom od mjesta uvale Soline, svakako posjetite Dobrinj i obližnji Sveti Vid Dobrinjski.
Dobrinj je maleno mjesto, no ipak općinsko središte, nekada grad i frankopanski kaštel. U njemu ćete naći crkvu Sv. Stjepana koja se spominje još 1100. godine. Do danas je mnogo puta pregrađivana i obnavljana, pa je malo ostalo od prvotnog izgleda. U Dobrinju se nalazi i više vrijednih muzeja i galerija.
U Svetom Vidu Dobrinjskom nalazi se ranoromanička crkva Sv. Vida. Spominje se u istom dokumentu kao i crkva Sv. Stjepana – «Darovnici slavnog Dragoslava». Slavni Dragoslav dao ju je izgraditi 1. siječnja 1100. godine i darovao joj okolna imanja. Još i danas je sačuvana u izvornom obliku.
Tko je taj «slavni Dragoslav», zapitat ćete. Tko zna. Postoje samo nagađanja. Neki kažu predak Frankopana, drugi imaju drugačije teorije, treći pak, kojima ćemo se i mi pridružiti, priznaju da nemaju nikakve ideje, no nitko mu ne može osporiti da je slavan.
