Apartmani Labin - u privatnom smještaju su najbolje ocijenjeno jeftini apartmani

Apartmani i privatni smještaj u mjestu Labin. Apartmani Hrvatska najbolje ocijenjeno jeftini apartmani , sobe i kuće za odmor u Labin.

Direktnim kontaktom s vlasnikom Apartmani Hrvatska omogućuje Vam jeftine cijene najma smještaja, bez agencijske provizije!

Vjerujemo kako ćete u ponudi Apartmani Hrvatska pronaći apartman upravo po Vašem ukusu u mjestu Labin i uživati u Vašem odmoru!

Smještaj u Labinu u ponudi Apartmani Hrvatska

Apartmani Hrvatska Vam sa zadovoljstvom može ponuditi smještaj u Labinu. Na raspolaganju su apartmani kod privatnih iznajmljivača.

Apartmani Labin - od smještaja u ponudi su apartmani. Labin nije na moru, ali do njega se možete spustiti i pješice. Posjetite Labin Art Republikom.

U nastavku se nalaze i ostala mjesta u Istri gdje su Vam na raspolaganju apartmani: Rabac (5km od Labina) i Trgetari (12 km od Labina). Također Vam Apartmani Hrvatska može ponuditi smještaj u slijedećiom mjestima: Poreč , Rovinj , Pula , Novigrad , Vrsar , Funtana , Bale , Fažana , Peroj , Banjole , Medulin , Premantura

Aktivni odmor

U okolici Labina uređeno je nekoliko pješačkih staza i šetnica, različitih duljina i težina, a i tematski različitih, pa ćete pronaći baš onu po Vašoj mjeri, bez obzira volite li laganu šetnju ili planinarenje, staze koje će Vam otkriti kulturno-povijesne znamenitosti okolice Labina ili njene prirodne ljepote.

U okolici Labina moći ćete jahati, a postoje i programi škole jahanja, te jahanja za djecu, na poniju.

Za lovce tu je lovačko društvo, a želite li uživati u malo ekstremnijoj avanturi, nedaleko Labina možete voziti quad vozila. Tu je i daleko manje ekstremna ponuda za djecu, s malim vozilima i na neopasnom terenu.

Labin nije na moru, no dovoljno je blizu da se do mora možete spustiti i pješice. Lokalnom autobusnom linijom povezan je s nedalekim Rapcem, a autobus vozi vrlo često. U Rapcu ćete naći ronilački centar sa školom ronjenja, teniske terene, moći ćete unajmiti sandoline, pedaline ili pak uživati u nekom od wellness programa.

Gastronomija

U Labinu ćete naći nekoliko kvalitetnih restorana, koji će Vam dostojno predstaviti bogatstvo istarske kulinarske ponude, u ugodnom ambijentu i uz ljubazno osoblje.

Naći ćete tu riblje specijalitete, a ne propustite niti jela s tartufima, istarski pršut, kobasice i pancetu, razne autohtone specijalitete s tjesteninom i još mnogo toga ukusnog. Tražite li nešto posebno i specifično baš za Labin, to su svakako labinjonski krafi. Sve to vrijedi zaliti čašom kvalitetnog domaćeg vina ili čašicom rakije.

Zabava

Kada govorimo o zabavi u Labinu, jednostavno se mora početi s Labin Art Republikom. Radi se o manifestaciji, projektu, koji traje cijelo ljeto i sadrži brojne kulturne, umjetničke i zabavne događaje raznih vrsta, namijenjenih ljudima raznih ukusa i interesa. Bit će tu koncerata klasične glazbe, nastupa klapa, rock koncerata ili koncerata elektronske glazbe, uličnih zabavljača, izložbi, kazališnih predstava… po nešto baš za svačiji ukus. Istaknut ćemo prezentaciju uskočke bitke, koja se također organizira u sklopu Labin Art Republike.

U zimskim mjesecima tu su Labinske maškare, a svaki mjesec, treća je srijeda rezervirana za Labinski sajam.

Povremeno će se naći i zanimljivih gastronomskih manifestacija, te poneka pučka fešta, Petrova u lipnju ili fešta za Dan grada Labina, u kolovozu.

Redovnim i svakodnevnim autobusnim linijama je povezan sa svim većim gradovima Hrvatske.

U blizini Labina dvije su međunarodne zračne luke, riječka i pulska. U obje zračne luke leti i nekoliko niskotarifnih avioprijevoznika, te su, osobito u ljetnim mjesecima, povezane s brojnim europskim gradovima. U zračnim lukama je moguće unajmiti automobil, a moguća je i organizacija transfera do Labina. Zračne su luke organiziranim prijevozom povezane s Rijekom, odnosno Pulom, odakle do Labina možete stići međugradskim autobusnim linijama.

Povijest i znamenitosti Labina

Labin je, bez ikakve sumnje, postojao još u prapovijesti, no iz tog doba nagađanja je mnogo, a utvrđenih i nepobitnih činjenica malo. Netko će reći da je nastao još u 11. stoljeću pr.n.e. Možda. Poprilično je vjerojatno da su ga osnovali Kelti, negdje u 4. stoljeću pr.n.e. na ostacima starije gradine. Jesu li se Kelti u njemu zadržali dulje, ili su ga napustili, a naselili Liburni, ponovo je teško reći. Rimski povjesničar Tit Livije reći će da to područje nastanjuju "gusari". Dalo bi se iz toga zaključiti da se radi o Liburnima. S druge strane, tu su kasniji rimski zapisi o božici Sentoni, u posljednje vrijeme sveprisutnoj u Labinu, jer će danas turistički djelatnici Labina od božice Sentone raditi lokalni turistički brand, iako je saznanja o njoj vrlo malo. Dakle, što se zaista zna o Sentoni? Bilo kakvi materijalni tragovi, zapisi, pronađeni su samo na dva mjesta. U Labinu i u talijanskoj regiji Fiume Veneto, oko 90 km sjeverozapadno od Trsta. Radi se o božici koja pripada keltskoj, preciznije galskoj mitologiji. Da li su je Liburni prihvatili i usvojili? Možda, no nema nikakvih dokaza za takvo nešto, te ako i jesu, to se dogodilo samo lokalno, u Labinu. Tko je bila i što je predstavljala božica Sentona? Ponovo nemamo mnogo informacija na raspolaganju. Ime joj se izvodi iz protokeltske riječi koja znači put, pa je vjerojatno zaštitnica putova, možda i putnika, no možda i voditeljica preminulih, koji "putuju" na drugi svijet. Ne treba, doduše, niti ignorirati sličnost s imenom keltskog plemena Senoni, koji su živjeli na sjeveru Italije, a Rimljani ih pokorili početkom 3. stoljeća pr.n.e.

Labin će potpasti pod Rim 177. godine pr.n.e., te će imati status municipija, no prvi pisani spomen Labina potječe tek iz 3. stoljeća. Radi se o reljefu na kojem se spominje "Res Publica Albonessium", a koji, zanimljivo, nije nađen u Labinu, već selu Škrokoni, oko 4 km južno od Labina, u romaničkoj crkvi Sv. Sebastijana. Danas se čuva u lapidariju Narodnog muzeja u Labinu.

Poslije propasti Zapadnog Rimskog Carstva Labinom će vladati Ostrogoti, pa Bizant, Langobardi i poslije opet Bizant. Potkraj 8. stoljeća u sastavu je franačke države. Početkom 7. stoljeća počinju upadi Slavena i Avara na ovo područje. U jednom od njih, 611. godine, teško je stradao i Labin. Tada je porušena crkva Sv. Justa, izgrađena stoljeće ranije. Crkva je obnovljena u 9. stoljeću, no od nje je danas ostao tek jedan zid.

Sredinom 10. stoljeća zapisat će bizantski car Konstantin Porfirogenet kako se Labin nalazi na granicama Hrvatske, no ne znamo da li to znači unutar ili izvan nje. Poslije će se na vlasti izmijeniti nekoliko njemačkih plemića, da bi na prijelazu iz 12. u 13. stoljeće dospio pod vlast akvilejskog patrijarha. U vrijeme njihove vladavine, 1341. godine, dobit će svoj Statut.

Današnja župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije također je sagrađena u vrijeme vladavine akvilejskih patrijarha, 1336. godine, na temeljima crkvice iz 11. stoljeća. Ova će trobrodna crkva u više navrata biti nadograđivana i proširivana. Godine 1582. dogradit će joj se prezbiterij, 1604. dobit će mletačkog lava ispod gotičke rozete na pročelju, a godine 1688. također na pročelju vrijedni barokni kip Antonia Bollanija, senatora i borca protiv Turaka. Na jednom od oltara urna je s relikvijama Sv. Justa, prenijetim iz Rima 1664. godine. Relikvije Sv. Justa navodno su bile i u staroj crkvi, koju su Slaveni srušili. Zanimljivost vezana uz crkvu Rođenja Blažene Djevice Marije je i mali prolaz s njene desne strane. Za proširenje crkve 1582. godine zemljište je dala plemićka obitelj Scampicchio, a za uzvrat su dobili od pape dozvolu za gradnju prolaza s molitvenim prozorom, koji njihovu palaču povezuje s crkvom. Tako su misu mogli pratiti iz svoje kuće, s prozora. Papa Klement XII im je ovo pravo potvrdio 1735. godine, uz uvjet da na prozor stave rešetku.

Godine 1420. dolazi Labin pod vlast Venecije i tu ostaje sve do pada Mletačke republike 1797. godine. Iz ovog vremena potječe veći dio labinskih znamenitosti, te će u to vrijeme stari dio Labina dobiti svoj današnji izgled. To vrijeme karakteriziraju sukobi s uskocima, te početak rudarstva, koje će kasnije značajno obilježiti Labin.

Iako su Labin utvrdili još Kelti, današnji ostaci gradskih fortifikacija su iz venecijanskog doba. Kako se grad širio, gradile su se nove zidine i pojačavale kulama. Nekada je bilo šest kula kružnog oblika, danas je ostala samo jedna, kula Torjon iz 1617. godine, sagrađena nakon jednog od napada uskoka. Top na Torjonu zanimljiva je atrakcija, no on nije star kao što mnogi posjetitelji Labina misle. Top je iz vremena austrijske vladavine, a postavili su ga tamo Talijani između dva svjetska rata, zajedno s još jednim. Poslije 2. svjetskog rata topovi su maknuti, a jedan je vraćen 1995. godine. Sačuvana su dvoja gradska vrata, iz 1589. godine tu su vrata Sv. Flora, koja su ime dobila po kapeli koja se nekada nad njima nalazila, te manja, Uskočka vrata. Uskočka su vrata dobila ime po važnom događaju iz labinske povijesti koji se zbio u noći Sv. Sebastijana, s 19. na 20. siječnja 1599. godine i obilježavao do kapitulacije Italije u 2. svjetskom ratu, te ponovo od 1999. godine. Uz taj su događaj vezane razne legende, neke kontradiktorne, pa se u njih nećemo upuštati. Ono što se vjerojatno dogodilo jest da je manja skupina uskoka ušla u Labin kroz današnja Uskočka vrata, s namjerom da otvori vrata Sv. Flora većoj skupini. Spriječeni su i pobijeni, a kod vrata Sv. Flora došlo je do sukoba, nakon kojeg su se uskoci povukli, te opljačkali i spalili nedaleki Plomin.

Današnjom vizurom Labina dominira zvonik, o kojem više riječi uskoro, no značajno mjesto ima i zid uz staru gradsku jezgru. Netko bi mogao pomisliti da se radi o dijelu starih fortifikacija, no to nije tako. To su potporni zidovi čija je gradnja počela krajem 19. stoljeća i trajala 40-tak godina.

Labinski zvonik, udaljen od župne crkve, ili bilo koje druge crkve u Labinu, izgrađen je 1623. godine na temeljima nekadašnje crkve Sv. Justa, pa je ovom svecu i posvećen. Zvonik je visok 33 metra, a ponekad, osobito u ljetnim mjesecima, moguće se na njega popeti. Pogled je fantastičan, no bude li zatvoren, ne očajavajte. Zvonik se nalazi na najvišoj točki Labina, uz nekadašnju utvrdu Forticu, s koje je pogled također nezaboravan.

U 16. i 17. stoljeću grade se mnoge renesansne i barokne palače. U jednoj od mlađih, palači Battiala Lazzarini, građenoj u 17., a dograđenoj u 18. stoljeću, danas je Narodni muzej Labina. Uz lapidarij i razne zanimljive zbirke, ovdje svakako valja istaknuti model rudnika, kakav se rijetko može naći u muzejima. Nasuprot muzeju je palača patricijske obitelji Luciani, u kojoj je danas Gradska galerija. U palači Franković danas je Memorijalna zbirka Matije Vlačića Ilirika, znamenitog hrvatskog protestantskog teologa i bliskog suradnika Martina Luthera. Danas se smatra kako je ovo bila njegova rodna kuća, no neki Labinjani koji se više zanimaju za povijest svoga grada reći će nam kako to nije točno, te da uopće nije rođen u Labinu, već jednom zaseoku u blizini Labina. U blizini palača Manzini i Negri zanimljiva je crkvica Sv. Marije od Karmela iz 1615. godine u kojoj je danas galerija. Među brojnim raskošnim palačama poznatih labinskih patricija naći ćete i mnoge manje kuće s vrijednim i zanimljivim detaljima. Najbolji primjer je kuća s ugrađenim potpornim stupom čije je porijeklo nedvojbeno antičko. Stup je u obliku ženske figure, a kako se i kada ovdje našao možemo samo nagađati.

Neke smo labinske crkve već spomenuli. S obzirom na veličinu grada, Labin ih zaista ima mnogo, a nekada ih je imao još i više. Crkva Sv. Marije Tješiteljice (ili Sv. Marije od zdravlja) je iz 1420. godine, a trijem je dobila u 17. stoljeću. U njoj je danas zbirka sakralnih umjetnina. Kapela Sv. Marije Magdalene iz 14. je stoljeća. Na njenim su zidovima sredinom prošlog stoljeća pronađene freske iz 14. i 15. stoljeća, nažalost poprilično uništene vlagom. Na putu prema Rapcu je crkvica Sv. Kuzme i Damjana, također s freskama, te glagoljaškim natpisima. Crkvica Sv. Stjepana iz 17. stoljeća poznata je po svojem lijepom baroknom pročelju. Nalazi se u blizini već spomenute župne crkve i Narodnog muzeja, a kada ste već tu, pogledajte i Teatrino, Malo kazalište uređeno 1843. godine u zgradi iz 1539. godine, koja je prije služila kao skladište za žito.

Nakon propasti Venecije, Labin je pod austrijskom, pa kratkotrajnom francuskom, a zatim ponovno austrijskom vlašću sve do kraja 1. svjetskog rata. To je vrijeme kada se intenzivira rudarska proizvodnja, iskopavanje ugljena, što će sve do 80-tih godina prošlog stoljeća biti temelj labinskog gospodarstva.

Današnji glavni gradski trg izvan je nekadašnjih gradskih zidina. Često je mijenjao ime, danas je Titov trg, a prvo ime terena gdje se nalazi bilo je Crć, vjeruje se još keltskog porijekla. Na njemu je stara loža, jedna od rijetkih građevina koje su bile izvan zidina. Najveće promjene doživljava početkom 20. stoljeća, kada se na njemu gradi municipij, zgrada općine, a poslije će se tu naći i popularni labinski kafići.

Nakon 1. svjetskog rata Labin je okupirala Italija, a to je legalizirano Rapalskim ugovorom 1920. godine. Labinski su rudari nezadovoljni – i Talijani i Hrvati zbog uvjeta rada, a Hrvati još i zbog prisilne talijanizacije. Konačni povod pobune bilo je zaposjedanje i paljenje sjedišta radničkog sindikata u Trstu, te napad na sindikalce rudnika Raša od strane fašista. 2. ožujka 1921. godine u Labinu će biti osnovana Labinska republika, nepriznata rudarsko-radnička samouprava, ugušena vojnom silom nakon žestokog otpora 8. travnja iste godine. Iako će fašisti stići na vlast u Italiji tek slijedeće godine, ovo se smatra prvim antifašističkim ustankom u svijetu.

U vrijeme fašističke Italije proizvodnja u labinskim rudnicima je sve veća. Svoj će maksimum dosegnuti ratne 1942. godine, koji neće biti premašen ni poslije rata. Zbog sve veće potrebe za rudarima, krajem 30-tih godina prošlog stoljeća podno Labina nastat će novi grad, Podlabin, s crkvom Sv. Franje Asiškog iz 1943. godine.

Nakon 2. svjetskog rata Labin će u sklopu Hrvatske biti dio Jugoslavije, a od 1991. godine u sklopu samostalne Hrvatske. Rudarska proizvodnja postupno se gasi 80-tih godina, a potpuno prekida 90-tih godina prošlog stoljeća. Iako bismo obično s neodobravanjem gledali na gašenje industrije, ovdje ćemo reći – na sreću.

Ljubiteljima skulpture u Labinu ćemo preporučiti Aleju velikana, s kipovima osoba koje su u povijesti bile značajne za Labin, no nikako ne propustite Park skulptura Dubrova, nedaleko od Labina na putu za Plomin. Nekada je ovdje bila stancija plemićke obitelji Franković, a od 1970. godine svako se ljeto održava Mediteranski kiparski simpozij, dodajući parku iz godine u godinu nove skulpture.