Povijest i znamenitosti Zadra

Prve naseobine nađene na području periferija današnjeg Zadra nastale su još u mlađem kamenom dobu, no povijest Zadra počinje negdje u 9. stoljeću pr.n.e., od kada datiraju najstariji nalazi na poluotoku na kojem je i danas stara gradska jezgra. Tada su naselje ovdje imali Liburni, narod koji je nastanjivao prostor sjeverne Dalmacije i Kvarnera, od rijeke Krke na jugu, do dijela istočne obale Istre na sjeveru. U tom naselju život teče od tih pradavnih vremena do danas bez prekida. Liburni su ga nazivali Iader ili Jader, a iz tog imena nastalo je i njegovo današnje hrvatsko ime, Zadar.

Dvije su zanimljivosti vezane uz ime Zadra. Znanstvenici smatraju kako ime Jader nije liburnskog podrijetla, već preuzeto od nekog nama nepoznatog naroda koji je tu živio prije njih. Bizantski će car Konstantin VII Porfirogenet u 10. stoljeću zapisati kako ime Zadra potječe od latinskog "već bješe", tumačeći to kako je postojao prije nastanka Rima. Objašnjenje imena vjerojatno mu je krivo, no zanimljivo je da su tada znali da je Zadar stariji od Rima, što smo mi saznali tek zahvaljujući arheološkim istraživanjima provedenim tijekom posljednjih stotinjak godina.

U vrijeme Liburna obalni prostor oko Zadra, kao i zaleđe, Ravni kotari i Bukovica, bili su gusto naseljeni. Bilo je tu nekoliko većih gradova i živjelo više liburnskih plemena, a iz starih dokumenata dalo bi se zaključiti da je Zadar, Iader, bio među najznačajnijima, nešto što bismo danas vjerojatno smatrali glavnim gradom. Stari Grci pišu o njemu još u 4. stoljeću pr.n.e.

U 2. stoljeću pr.n.e. ovim će prostorom zavladati Rimljani, a Liburni su, čini se, za razliku od susjednih naroda, rimsku vlast prihvatili poprilično mirno. Zadar nastavlja svoj život i oko 59. godine pr.n.e. dobiva status municipija. Godine 48. pr.n.e. postaje kolonija rimskih građana, Colonia Iulia Iader.

Povijest će nam reći, služeći se stereotipima u nedostatku dokaza, kako novonastalu koloniju naseljavaju isluženi rimski vojnici. Postoji i drugačije, vjerojatnije tumačenje.

Liburni su se, naime, aktivno uključili u javni život u Rimskom Carstvu.Tako su sudjelovali i u građanskom ratu između Cezara i Pompeja od 49. do 46. godine pr.n.e. Dok su kvarnerski Liburni bili podijeljeni između dvije strane, sjevernodalmatinski su jedinstveno podržali Cezara, pa ne treba odbaciti mogućnost da je status kolonije, kao i velika gradnja u Zadru koja će potom uslijediti, bio znak zahvalnosti.

Mogli bismo reći da se Zadar tada iznova gradi po svim rimskim urbanističkim pravilima. Dobiva Forum, središnji trg s hramovima kakav nalazimo u svim rimskim gradovima, pravilan raspored ulica, akvadukt kojim je voda dovedena iz 40-tak kilometara udaljenog Vranskog jezera, kanalizaciju, terme, kazališta, amfiteatar, nove gradske zidine…

Za razliku od nekih drugih gradova, Pula naravno prva pada na pamet, malo je toga iz antičkog doba sačuvano do danas, no sačuvan je urbanistički raspored, vjerojatno bolje nego u bilo kojem drugom gradu u Hrvatskoj koji je postojao još u antici. Zgrade su novije, no raspored ulica i trgova stare gradske jezgre Zadra isti je kakav je bio i u vrijeme starih Rimljana.

Danas je tu tek mali dio gradskih zidina iz tog doba – iako je dobar dio gradskih zidina sačuvan do danas, većinom su to zidine koje su gradili Mlečani radi obrane od Turaka. Sačuvani su također dijelovi akvadukta, a na mnogo mjesta u staroj gradskoj jezgri možete vidjeti poneki element koji je tu, ili u blizini, bio još u antici. Tako ćete na Forumu vidjeti jedan stup iz tog vremena, koji je u srednjem vijeku služio kao stup srama.

Kršćanstvo se u Zadru javlja vrlo rano, a prvi zadarski biskup imenom se spominje u dokumentima već 381. godine. U staroj je gradskoj jezgri u to doba bilo više desetaka starokršćanskih crkava. Do danas ih je sačuvano tek nekoliko, no niti jedna u nepromijenjenom stanju.

Nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva Zadar je kratkotrajno pod vlašću Ostrogota. Negdje u to vrijeme pogodit će ga razoran potres, tek jedan od razloga zašto je malo toga iz antike sačuvano. U prvoj polovici 6. stoljeća dolazi pod vlast Bizanta i tu će ostati do 1069. godine, uz kraći prekid početkom 9. stoljeća, kada ga osvajaju Franci, no ubrzo sporazumom vraćaju Bizantu.

Krajem 6. i početkom 7. stoljeća počinju provale Avara i Slavena u kojima će stradati mnogi antički gradovi, no Zadar neće biti među njima. Nakon razaranja Salone, 614. godine, Zadar postaje glavni grad bizantske provincije Dalmacije. Ulogu glavnog grada Dalmacije zadržat će u raznim oblicima, pod raznim vladarima i u raznim državama sve do kraja Prvog svjetskog rata, kada tu ulogu preuzima SPLIT.

U ranom srednjem vijeku Zadar ima široku autonomiju, pa se može reći da je vlast Bizanta samo nominalna. Po mnogo čemu se Zadar može usporediti s Venecijom, koja je u to doba također još bila nominalno pod Bizantom. Jačanjem pomorske moći Venecije, Zadar joj postaje velika smetnja, što će dovesti do nekoliko stoljeća čestih sukoba.

Hrvati se u Zadar masovnije doseljavaju u 10. stoljeću, nakon što je još ranije u zaleđu Zadra stvorena hrvatska država. U 10. i 11. stoljeću Zadrom će vladati patricijska obitelj Madijevci, koji su vjerojatno bili rodbinskim vezama povezani i s nekim hrvatskim narodnim vladarima. Naime, smatra se da je hrvatska kraljica Jelena Slavna, žena kralja Mihajla Krešimira II, bila iz roda Madijevaca, a kasnije će kralj Petar Krešimir IV nazivati sestrom Čiku, osnivačicu samostana Sv. Marije u Zadru, također plemkinju iz roda Madijevaca.

Zadar postaje dijelom Hrvatske 1069. godine, kada ga Bizant sporazumom prepušta kralju Petru Krešimiru IV. Godine 1105. Zadar priznaje prvog hrvatsko-ugarskog kralja Kolomana, a napadi Venecije u vrijeme hrvatskih i hrvatsko-ugarskih vladara postaju sve češći, pa grad u više navrata Mlečani uspijevaju privremeno osvojiti.

Najteži napad dogodio se 1202. godine, no ta će godina i taj pohod čak i više obilježiti suvremenu svjetsku povijest nego zadarsku. Radilo se o Četvrtom križarskom ratu. Križare su Mlečani prevozili svojim brodovima, a kako nisu imali čime platiti prijevoz, Mlečani su smislili "zgodan" način kompenzacije – napad na Zadar. Križari su osvojili Zadar, opljačkali ga i porušili. Tu ludilu nije bio kraj. Sljedeća meta tog pohoda bio je Carigrad, također osvojen i opljačkan, uz pokolj kršćanskog stanovništva. Do tada je Bizant uspješno odolijevao napadima Seljuka, koje ćemo kasnije zvati Osmanlijama ili Turcima, no tada se sve promijenilo. Već u sljedećem stoljeću Turci će se naći u Europi.

Problemi s Venecijom prestaju tek 1358. godine, kada se Venecija odrekla svojih pretenzija na Dalmaciju sporazumom s ugarsko-hrvatskim kraljem Ludovikom I Anžuvincem. Ovaj je sporazum potpisan upravo u Zadru, u samostanu Sv. Frane, te se naziva Zadarskim mirom. Iako Zadar neće dugo ostati u sklopu hrvatsko-ugarske države, u tom periodu valja istaknuti osnivanje Sveučilišta u Zadru, koje je kao prvo sveučilište u Hrvatskoj osnovano 1396. godine.

Već 1409. godine kralj Ladislav Napuljski prodat će Dalmaciju, pa tako i Zadar, Mlečanima. Nezadovoljstvo i otpor zadarskog plemstva rezultirat će samo zapljenom njihove imovine. Ipak, Zadar nastavlja biti grad u kojem se razvija graditeljstvo, umjetnost, književnost, a tako će ostati čak i u vrlo teškom razdoblju koje će uslijediti.

Krajem 15. stoljeća Zadru prijete novi osvajači, Turci. Već početkom 16. stoljeća osvojit će zadarsko zaleđe, a opasnost, sukobi i opsade potrajat će sve do kraja 17. stoljeća. Obrana Zadra Mlečanima je bila glavni prioritet, jer bez kontrole Zadra Turci nisu mogli ostvariti trajnu i stabilnu vlast u njegovom zaleđu, Ravnim kotarima.

S ciljem obrane Zadra žrtvovana su mnoga okolna mjesta, pa tako i povijesni grad Nin, kojeg su sami Mlečani porušili 1646. godine. U Zadru se grade nove zidine i utvrde, on postaje veliki grad-utvrda. Prilikom te gradnje porušeno je mnogo toga što bi danas bili spomenici neprocjenjive vrijednosti, a gotovo sve što se nalazilo izvan gradskih zidina stradat će u to vrijeme.

Gotovo dva stoljeća rata, ali i epidemije kuge, napravilo je svoje. Venecija će naseljavati novo stanovništvo, a zbog jezika je najzanimljivije naseljavanje Arbanasa, koji se u tri navrata u prvoj polovici 18. stoljeća doseljavaju iz okolice Skadarskog jezera. Njihov jezik, arbanaški ili arbanaško-šestanski, sačuvan je do danas. Govori ga tek nekoliko stotina govornika i jedan je od tri jezika koji se govore u Hrvatskoj, a smatraju vrlo ugroženima u svjetskim okvirima. Druga su dva istriotski i istrorumunjski, koji se govore u Istri.

Mlečani će vladati Zadrom sve do propasti Mletačke Republike, 1797. godine. Tada dolazi pod austrijsku vlast, a u vrijeme Napoleonovih osvajanja, 1806. godine, pod francusku. U vrijeme kratkotrajne francuske vladavine događaju se brojne društvene promjene, osnivaju razne institucije, pokreću prve novine na hrvatskom jeziku, no Austrija će grad ponovo osvojiti opsadom 1813. godine.

U sklopu Habsburške, kasnije Austro-Ugarske Monarhije ostat će do kraja Prvog svjetskog rata. U tom će razdoblju Zadar dobiti suvremeni vodovod, javne perivoje, gimnaziju, muzeje, počet će razvoj industrije, a bit će cestom povezan sa Zagrebom. Opet će Zadar po nečemu biti prvi u Hrvatskoj – to je električna javna rasvjeta, koju dobiva 1894. godine.

Nakon Prvog svjetskog rata, dok ostatak Dalmacije dolazi u sastav Kraljevine SHS, Zadar Rapalskim ugovorom iz 1920. godine pripada Italiji. Gubi, dakako, ulogu upravnog sjedišta Dalmacije koju je imao od 614. godine, a koju preuzima SPLIT.

U Drugom svjetskom ratu Zadar će doživjeti stradanja koja nadmašuju ona iz 1202. godine. Tijekom 1943. i 1944. godine bit će bombardiran od strane anglo-američkih saveznika prema savezničkim dokumentiranim izvorima 30 puta, a prema talijanskim izvorima 50-tak puta. Talijanski izvori su ovdje vjerojatno točniji, jer je Zadar služio kao "sekundarna meta" za izbacivanje bombi u slučaju nemogućnosti bombardiranja pravog cilja. Posljednje bombardiranje dogodilo se nakon što su partizani već ušli u grad.

Nakon rata Zadar je ponovo dio Hrvatske u sklopu Jugoslavije, no to je sada srušen i poprilično napušten grad. Osim što su mnogi iz grada otišli u vrijeme rata, nakon rata ga masovno napuštaju preostali Talijani. Slijedi relativno brza, ali mukotrpna obnova. Godine 1991. uspostavlja se samostalna Hrvatska, a Zadar će ponovo stradati u Domovinskom ratu, no ni približno tako teško kao 50-tak godina ranije.

Zadar danas privlači mnoge posjetitelje iz svih krajeva svijeta i to zaista ne treba čuditi. Osjećaj koji pobuđuje grad s takvom poviješću, znamenitostima, kulturom, ali i suvremenim sadržajima najjednostavnije je opisati kao duboko poštovanje.

Iz godine u godinu Zadar posjećuje sve više turista i takav trend će se, bez sumnje nastaviti. Svi brojni preduvjeti koji Zadar čine privlačnim odredištem sami po sebi za takav uspjeh ne bi bili dovoljno. Ključnu ulogu ovdje ima marljiv i smislen rad zadarskih turističkih djelatnika. Zadar je tako domaćin brojnih kulturnih, zabavnih i sportskih manifestacija tijekom cijele godine, u njegovim restoranima uživat ćete u tradicionalnim domaćim, kao i internaionalnim specijalitetima po pristupačnim cijenama, a zadarsku zračnu luku niskotarifni prijevoznici povezuju s brojnim europskim gradovima, u novije vrijeme i s Dalekim istokom.

Dakako, nećemo zaboraviti niti iznajmljivače privatnog smještaja. Cijelu priču zaokružuje njihova gostoljubivost, te moderno opremljene i kvalitetno održavane kuće za odmor, sobe i apartmani. Zadar je zahvaljujući svemu tome vrlo atraktivna turistička destinacija, pred kojom je još sjajnija budućnost. Turisti diljem svijeta to prepoznaju. Tako je primjerice portal European Best Destination proglasio Zadar za najbolju europsku destinaciju 2016. godine i to u konkurenciji gradova poput Rima, Barcelone, Pariza, Milana, Beča, Londona i Berlina, između ostalih.

Predstavit ćemo Vam sada neke od zadarskih znamenitosti, koje bi svakako vrijedilo posjetiti.

Znamenite zadarske crkve

Škrinja se najprije čuvala u crkvi Sv. Marije Velike, koje danas više nema. Bila je to još jedna starokršćanska crkva, a srušena je 1570. godine, prilikom proširenja gradskih zidina. Spominjemo je ovdje jer je nešto zanimljivo od nje ipak ostalo. Prislonjena uz nju stajala je kapela Sv. Roka, koja je još uvijek tu, a na njenom zidu vidljivi su tragovi nekadašnjih lukova crkve Sv. Marije Velike.

Kada je već spomenuta Čika osnovala ženski benediktinski samostan Sv. Marije, 1066. godine, crkva Sv. Marije Male, uz koju je samostan podignut, već je postojala. Tada je proširena i uređena u ranoromaničkom stilu, a još će jednom biti obnovljena u 16. stoljeću.

Samostan Sv. Marije djeluje i danas, a benediktinke su kroz stoljeća skupile neizmjerno bogatstvo i hrabro ga sačuvale u mnogim teškim situacijama, od kojih je vjerojatno najteža bila ona u Drugom svjetskom ratu. Danas je to blago predstavljeno na Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti, znanoj i kao Zlato i srebro Zadra.

Crkvu i samostan Sv. Frane također smo već spomenuli. Tu je potpisan Zadarski mir. Predaja kaže da je osnivanje samostana vezano uz samog Franju Asiškog, koji se sklonio u hospiciju sv. Antuna Opata u Zadru 1212. godine. Na mjestu tog hospicija započela je gradnja crkve i samostana 1249. godine, a dovršeni su 30 godina kasnije. Crkva Sv. Frane poznata je kao najstarija crkva u Dalmaciji izgrađena gotičkim stilom. Crkva i samostan dograđivani su u 15. stoljeću, a u tim radovima sudjelovao je i poznati kipar i graditelj Juraj Dalmatinac.

Ovdje ćemo stati, negdje moramo. Još ćemo neke stare, vrijedne i lijepe crkve tek spomenuti, a mnoge niti to.

Crkva Sv. Andrije i Sv. Petra neobična je dvojna crkva nastala u starokršćanskom razdoblju, proširena u predromanici i s pročeljem iz 17. stoljeća. Crkva Sv. Dominika gotička je crkva iz 14. stoljeća, nastala na mjestu starokršćanske crkve Sv. Platona. Crkva i samostan Sv. Mihovila potječu iz 12. stoljeća, a crkva je preuređena gotičkim stilom krajem 14. stoljeća. Stomorica je bila predromanička crkva šesterolisnog tlocrta, srušena u vrijeme utvrđivanja grada u 16. stoljeću. Njeni su ostaci otkopani i konzervirani. Crkva Sv. Lovre iz 11. stoljeća djelomično je sačuvana. Crkva Sv. Ilije pravoslavna je crkva iz 16. stoljeća. Crkva Gospe od Zdravlja barokna je crkva iz 18. stoljeća.

Ostale zadarske znamenitosti

Još od prapovijest Zadar je utvrđeni grad, a dio fortifikacija, zidina, kula i gradska vrata sačuvan je do danas. Dio zidina potječe još iz antičkog doba i srednjeg vijeka, no većinom su iz 16. stoljeća. Od nekoliko sačuvanih gradskih vrata, najmonumentalnija su svakako Kopnena vrata, sagrađena 1543. godine i tada glavni ulaz u grad. Gradio ih je Michele Sanmicheli, renesansni arhitekt i jedan od najslavnijih graditelja utvda svog vremena, koji je u Zadar stigao 1537. godine sa zadatkom izgradnje novog fortifikacijskog sustava. Rijetko se fortifikacijski objekti smatraju umjetničkim remek djelima, a Kopnena vrata (tal. Porta di Terraferma) svakako su jedan od tih izuzetaka.

Kapetanova kula iz 13. je stoljeća, a u njoj je danas izložbeni prostor.

Utvrda Forte svakako treba biti spomenuta kada govorimo o starim fortifikacijama u Zadru. To je velika utvrda sagrađena 1567. godine izvan gradskih zidina, na mjestu tadašnjeg zadarskog predgrađa. Danas je u njoj najveći zadarski perivoj Vladimira Nazora.

Arsenal su Mlečani izgradili uz gradske zidine u 18. stoljeću kao skladište za vojnu flotu. Danas je gradski trg na zatvorenom i popularno okupljalište, kao i mjesto održavanja raznih kulturnih i zabavnih manifestacija.

Čak i u najtežim vremenima, u Zadru su nicale raskošne palače. Neke od njih sačuvane su do danas, a među njima valja istaknuti palaču Grisosogono, izvorno romaničku građevinu dograđenu u 15. i 16. stoljeću, te Kneževu palaču, koja se spominje u 13. stoljeću, preuređenu u 16. i ponovo u 19. stoljeću. Providurova palača podignuta je u 17. stoljeću, a u 19. spojena s Kneževom. Palače Nassis i Petrizio građene su gotičkim stilom u kasnom srednjem vijeku.

Od mnogih zanimljivih ulica i trgova spomenut ćemo Trg pet bunara, nastao u vrijeme utvrđivanja Zadra u 16. stoljeću. Tada je zatrpan srednjovjekovni obrambeni jarak i na njegovom mjestu sagrađena cisterna za vodu s pet bunara, koja je Zadar opskrbljivala pitkom vodom sve do izgradnje suvremenog vodovoda u 19. stoljeću.

U dijelu grada zvanom Brodarica vidjet ćete raskošne historicističke vile građene krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Ispred jedne od njih stoji zadarska sfinga, najveća među rijetkim sfingama u Europi. Izradio ju je 1918. godine zadarski restaurator i akademski slikar Giovanni Smirich, kao spomen na te godine preminulu suprugu.

Morske orgulje i Pozdrav Suncu

Morske orgulje nova je zadarska znamenitost, koja je u kratkom vremenu postala poznata širom svijeta. Otvorene su 2005. godine na zadarskoj rivi. Morske orgulje stvaraju zvuk pod utjecajem valova, a mogu odsvirati sedam akorda od pet tonova. Inspirirani zadarskim morskim orguljama, danas u Chicagu planiraju napraviti isto, ali na jezeru. Morske su orgulje projekt arhitekta Nikole Bašića, koji je Zadar 2008. godine obogatio još jednom izuzetnom instalacijom, zvanom Pozdrav Suncu.

Pozdrav Suncu nalazi se uz Morske orgulje i sastoji od staklenih ploča ispod kojih su fotonaponski solarni moduli. Tijekom dana to je mala solarna elektrana, koja proizvodi električnu energiju i predaje je u distributivnu mrežu. Sa zalaskom Sunca uključuju se rasvjetni elementi, stvarajući svjetlosne efekte koji prate glazbu što je stvaraju Morske orgulje.

Što reći o ove dvije suvremene zadarske znamenitosti i atrakcije? Originalno, jedinstveno i fascinantno!

Zadarski muzeji

Muzej antičkog stakla predstavlja zbirku od oko 2000 staklenih predmeta iz razdoblja antike i jedinstvena je takva institucija u svijetu. Replike izložaka svakako predstavljaju zanimljiv suvenir. Muzej je otvoren od ponedjeljka do subote, od 9 do 16 sati.

Arheološki muzej Zadar osnovan je 1832. godine, te je drugi najstariji muzej u Hrvatskoj. Čuva i predstavlja izuzetnu zbirku izložaka iz razdoblja od prapovijesti, preko antike do srednjeg vijeka. Danas se nalazi u novosagrađenom prostoru u staroj zadarskoj gradskoj jezgri. U vrijeme turističke sezone otvoren je za posjetitelje svakodnevno, od 9 do 22 sata. Izvan sezone radno vrijeme je nešto kraće.

Narodni muzej Zadar djeluje na više lokacija i sastoji se od više odjela. U sklopu njega djeluje Galerija umjetnina, Muzej grada Zadra, Prirodoslovni odjel, te Etnološki odjel. I ovaj muzej je u vrijeme turističke sezone otvoren svakodnevno od 9 do 22 sata, dok izvan sezone radi kraće.

O Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti, popularnom Zlatu i srebru Zadra u prostoru samostana i crkve Sv. Marije već smo govorili.

Za posjetitelje je otvorena i Riznica Srpske pravoslavne crkve sv. Ilije proroka u Zadru, koja sadrži ikone i druge eksponate nastale u razdoblju od 15. do 19. stoljeća.

Uz muzeje u Zadru djeluje i desetak umjetničkih galerija.

Plaže u Zadru

Zadar je grad koji vrijedi posjetiti u bilo koje doba godine, no dođete li ljeti, odlazak na plažu zasigurno će biti svakodnevna aktivnost. Iako se radi o velikom gradu, po pitanju plaža nećete biti nimalo zakinuti, naprotiv. More je čisto, a okupati se možete i u samom centru grada. Potvrđuje to već tradicionalan i popularan događaj zvan Milenijski skok, kada u srpnju tisuće ljudi istovremeno skače u more sa zadarske rive.

Vjerojatno najpopularnija plaža među Zadranima i njihovim gostima je plaža Borik, sjeverno od Zadra. Pripada istoimenom hotelskom kompleksu, no otvorena je za sve. Dio plaže je pješčan, dio šljunčan, a zbog blagog ulaza u more pogodna je za obitelji s djecom. Ponuda dodatnih sadržaja na plaži Borik izuzetno je bogata – uz najam uobičajenih plažnih rekvizita, te pedalina, sandolina i sličnog, tu je aquapark, te nekoliko ugostiteljskih objekata. Cijenama dodatnih sadržaja pohvalu ipak nećemo uputiti.

Plaža Kolovare uz istoimeni je hotel u Zadru, južno od središta grada. Radi se zapravo o nizu plaža ukupno dugih oko 2 kilometra, među kojima će se naći pješčanih i šljunčanih plaža, te popločanih dijelova. Na njima ćete naći kafiće i razne dodatne sadržaje, te mnogo prirodnog hlada u šumi odmah uz plažu.

Volite li stjenovite plaže, plaža Punta Bajlo mogla bi biti baš po Vašem ukusu. Također se nalazi u gradu, a niti na njoj neće biti problem naći prirodnog hlada.

Plaža Uskok ili Vitrenjak nalazi se uz marinu Borik. Zbog povoljnih vjetrova, po čemu je dobila i ime, popularna je među jedriličarima na dasci. Na plaži je igralište za odbojku na pijesku, dječje igralište, a uređen je ulaz u more za osobe s invaliditetom.

Aktivni odmor u Zadru

Za sve koji žele odmor provesti baveći se sportom, Zadar će svakako biti dobar izbor odredišta. Malo je sportova koje možete zamisliti, a kojima se u Zadru ne možete baviti. Jahati ili planinariti, doduše, ne možete u samom gradu, ali možete u neposrednoj okolici, a isto tako se u okolici možete okušati u speleologiji, bungee jumpingu ili pak osjetiti adrenalin u avanturističkom parku o obližnjem Kožinu. Zadar je ipak grad košarke, pa što drugo preporučiti u Zadru, nego zaigrati košarku.

Uz košarku, Zadar polako ali sigurno postaje i grad trčanja. Tako je svake godine domaćin nekoliko cijenjenih i popularnih utrka, na kojima sudjeluju mnogi rekreativci i profesionalni trkači iz cijelog svijeta.

Nakon što upoznate Zadar, sve njegove ljepote i znamenitosti, što će biti ugodan i zanimljiv, no nimalo jednostavan zadatak, krenite na izlete i istražite okolicu. U blizini je nekoliko nacionalnih parkova, parkova prirode, prekrasnih otoka, te zanimljivih gradova duge povijesti.

Gastronomska ponuda Zadra

U Zadru je mnogo kvalitetnih restorana i konobi koji će Vam sve gastronomske užitke dalmatinske tradicionalne kuhinje predstaviti na najbolji mogući način. Bez obzira odlučite li se za ribu, meso, ili pak kakav vegetarijanski specijalitet, nećete pogriješiti. U Zadru ćete pronaći restorane koji nude uobičajene internacionalne specijalitete, kao i restorane raznih drugih nacionalnih kuhinja – talijanski, kineski, tajlandski restoran i slično.

U Zadru svakako morate probati autohtoni i širom svijeta poznati liker Maraschino, proizveden od dalmatinske višnje maraske. Recept je prvi put zapisan u zadarskom dominikanskom samostanu početkom 16. stoljeća. Zvali su ga tada Rosolj, Maraschino je komercijalno ime koje je liker dobio mnogo kasnije. U 18. stoljeću liker se počeo industrijski proizvoditi i tada je predstavljen svijetu, te je ubrzo pronašao mnoge ljubitelje, čak i među kraljevima i carevima.

Događanja, zabava i noćni život u Zadru

Dok se u većini manjih mjesta uz obalu praktički sve manifestacije odvijaju ljeti i s ciljem upotpunjavanja turističke ponude, u Zadru je živo tijekom cijele godine. Naći će se tu za svačiji ukus ponešto, gotovo svakodnevno, od različitih koncerata, sportskih manifestacija, kazališnih priredbi i festivala, filmskih projekcija, izložbi, radionica, pa do fešti kakve možemo naći i u manjim mjestima, koje su u Zadru obično bogatije sadržajima.

Nezahvalno je iz mnoštva zanimljivih i raznolikih događanja i manifestacija izdvojiti neku. No, kada bismo baš morali, izdvojili bismo Noć punog miseca. To je tradicionalna zadarska pučka fešta, koju Zadrani s pravom nazvaju festivalom kulture, hrane i običaja. Zadar i njegova riva bit će tada mjesto nezaboravne zabave, druženja, dobre glazbe i tradicionalnih delicija domaće kuhinje. Noć punog miseca održava se u srpnju. Točan datum, dakako, svake godine ovisi o punom mjesecu, pa stoga provjerite na stranicama Turističke zajednice Grada Zadra.

Spremate li se na večernji izlazak, valja odlučiti između nekoliko diskoteka, noćnih klubova i barova, no to su slatke brige.