Plitvička jezera

Plitvička jezera su najstariji i najposjećeniji nacionalni park u Hrvatskoj. Nacionalnim parkom proglašena su 1949. godine, a 1979. godine UNESCO ih proglašava svjetskom prirodnom baštinom.

Smještena su u šumovitom, planinskom kraju između planina Male Kapele i Ličke Plješivice. Plitvička jezera sastoje se od 16 jezera, koja se nalaze na različitim nadmorskom visinama, a međusobno su povezana kaskadama i slapovima. Najviše jezero nalazi se na 636 metara nadmorske visine, a najniže na 503 metra nadmorske visine. Vodu dobivaju od brojnih rječica i potoka, a iz Plitvičkih jezera izvire rijeka Korana.

Plitvička jezera jedna su od najdojmljivijih pojava i hidrogeoloških fenomena u krškom krajoliku u svijetu. U procesu koji traje već tisućama godina, voda prskanjem krških stijena, vapnenačkih i dolomitnih, uz posredovanje algi i bakterija, stvara sedru. Sedrene barijere omogućile su ujezerivanje vode, ali isto tako stvorile brojne prepreke, kaskade. Prelaskom vode preko prepreka dolazi do prskanja, a u igri kapljica vode sa svjetlošću nastaju tako jednostavni, a opet tako dojmljivi i nezaboravni prizori.

Na području Plitvičkih jezera nalazi se tridesetak spilja i jama, a najatraktivnije su one ispod slapova. Za posjetitelje su otvorene dvije, najveća Golubnjača, te Šupljara.

Šume, koje okružuju jezera i pokrivaju veći dio parka, zajedno sa stijenama, jezerima i slapovima, tvore prekrasan krajolik, cjelinu koju je riječima teško opisati. Šume su mješovite, bjelogorično-crnogorične. Najzastupljenija je bukva, pa jela, a ima tu i smreke, johe, breze, te više vrsta graba i borova. Zanimljivost je da šuma ponegdje prelazi u prašumu. Najpoznatija prašuma od bukve i jele na Plitvičkim jezerima je Ćorkova uvala.

Životinjski svijet Plitvičkih jezera raznolik je i bogat. Najpoznatiji stanovnik, koji je postao simbol Plitvica, ali i cijele Like, je svakako smeđi medvjed, no uz njega na području nacionalnog parka živi preko 50 drugih vrsta sisavaca. Tu su vukovi, risovi, divlje mačke, vidre, kune, divlje svinje, srne, jeleni i mnogi drugi. Zabilježeno je i preko 150 vrsta ptica. Većini posjetitelja najzanimljiviji je sivi sokol, te nekoliko vrsta sova, a boljim poznavaocima poprilično rijetka ptica vodenkos. Nekoliko je vrsta riba i rakova, te vodozemaca, a manje gmazova zbog duge zime s mnogo snijega. Do sada je potvrđeno preko 320 vrsta leptira, a neki znanstvenici smatraju da je to tek oko polovice svih vrsta leptira koji ovdje žive. U jednoj od spilja pronađena je nova, endemska vrsta kukaca, Machaerites udrzali. Molops plitvicensis također je endemska vrsta kukca koji živi samo u brezovim šumama na Plitvicama.

Biljni svijet je također vrlo bogat. Na području Plitvičkih jezera može se naći čak 22 vrste koje su, zbog rijetkosti i ugroženosti, zakonom zaštićene. Tu je 55 vrsta orhideja, uključujući rijetku gospinu papučicu (Cypripedium calceolus), prema mnogima najljepšu europsku orhideju. Kod posjetitelja osobito zanimanje bude biljke mesožderke, Pinguicula vulgaris i Utricularia minor.

Na području Plitvičkih jezera postoje i arheološki nalazi iz prapovijesnih vremena. Pronađeni su ostaci ilirske gradine. Tu se živjeli Japodi, a u antici se život nastavlja na istom mjestu pod rimskom vlašću. Kasnije je na ostacima antičkog naselja izgrađen samostan, od kojeg danas postoje samo ostaci zidova. Pretpostavlja se da je samostan pripadao pavlinima ili templarima.

Kada posjetiti Plitvička jezera?

Većina posjetitelja na Plitvička jezera dolazi tijekom ljetnih mjeseci, no osim što je to uobičajeno vrijeme godišnjih odmora, ne vidimo drugog razloga zašto bi to bilo tako.

Klima na Plitvičkim jezerima je planinska. Uobičajeno je reći da su zime duge i hladne, s puno snijega. Zbog globalnih klimatskih promjena i to se mijenja, pa su danas kraće i s manje snijega. Treba reći da su Plitvice po zimi prekrasne, osobito kada ih pokrije snijeg i jezera zamrznu! Proljeća su kratka i prevrtljiva, pa je snijeg koji će se možda i zadržati dan ili dva sredinom svibnja više pravilo nego li izuzetak. Ovaj kratki period buđenja prirode daje ljepoti Plitvičkih jezera novu dimenziju. Ljeta su svježija, ponajviše zbog guste šume i vode. Tijekom dana, već nedaleko Plitvica, temperature će biti podjednake, ako ne i više nego u krajevima s kontinentalnom klimom, no čim sunce zađe postaje prohladno, pa su noći vrlo ugodne za spavanje. Jesen svojim šarenilom boja odijeva Plitvička jezera u novo ruho, za jedan novi i potpuno drugačiji doživljaj.

Turistička ponuda, smještaj, aktivni odmor, gastronomska ponuda

Turizam na Plitvicama počinje 1861. godine, a prvi hotel se gradi 1894. godine, no tek priznanje UNESCO-a 1979. godine dovodi do značajnijeg interesa posjetitelja za Plitvička jezera. Posljednjih godina broj posjetitelja stalno raste, a 2011. godine prvi je puta premašena brojka od milijun posjetitelja u jednoj godini.

Smještaj možete naći u jednom od nekoliko hotela, dva kampa, a tu su i brojni apartmani i sobe privatnih iznajmljivača, kako na području samog Nacionalnog parka Plitvička jezera, tako i u okolnim mjestima.

Šetnja lijepim stazama, koje su nenametljivo uređene u okolišu, predstavlja, uz vožnju električnim brodom i panoramskim vlakom, okosnicu razgledavanja i upoznavanja ovog prekrasnog prirodnog fenomena. Za planinarenje je uređeno i obilježeno nekoliko staza, a tu su i biciklističke staze. U sklopu Nacionalnog parka uređeno je maleno skijalište Mukinje, uz koje se nalazi i sanjkalište. Skijalište ima vučnicu, a raspolaže i snježnim topovima. Rasvjeta omogućuje noćno skijanje, a također je moguće unajmiti skijašku opremu.

Na području Plitvica, a i u okolnim mjestima, nekoliko je kvalitetnih restorana u kojima možete uživati u specijalitetima ličke kuhinje pripremljenim prema tradicionalnim receptima. Lička janjetina na ražnju ili ispod peke vjerojatno je najpopularnije jelo među posjetiteljima, no svakako treba probati i druga tipična lička jela. Kiseli kupus s mesom ili kobasicama jedno je od tradicionalnih jela, zatim pole, jelo od krumpira tipično za Liku, razni sirevi i još mnogo toga. Lička šljivovica poznato je žestoko alkoholno piće, a iako tradicija proizvodnje piva u Lici nije duga, ovdje ćete naći jedno od najboljih hrvatskih piva. I na kraju, ne treba iznenaditi što ćemo spomenuti vodu. Voda iz slavine u cijeloj je Hrvatskoj pitka i dobre kvalitete, čime se malo tko može pohvaliti, no u Lici, na području Plitvičkih jezera, ona je izuzetna. Nerijetko će se putnici prolaznici ovdje zaustaviti kako bi napunili boce običnom vodom iz slavine.

Dolazak na Plitvička jezera

Plitvička jezera nalaze se na državnoj cesti D1 i udaljena su oko 150 km od Zagreba.

Do Plitvica možete doći iz Zagreba autobusima koji voze prema Dalmaciji «starom cestom», ne autocestom A1, a isto tako i autobusima iz dalmatinskih gradova koji voze prema Zagrebu. Takvih linija je nekoliko svakog dana. Mali savjet onima koji putuju autobusom u vlastitom aranžmanu, osobito strancima, a smještaj su dogovorili kod privatnih iznajmljivača: raspitajte se točno na kojoj autobusnoj postaji morate izaći, jer ih je na području Plitvica i bliže okolice nekoliko.

Plitvice se nalaze na otprilike pola puta između Zagreba i Zadra, a u ova dva grada postoje međunarodne zračne luke, te su tako povezani s mnogim većim gradovima svijeta. Obje zračne luke koriste i neki niskotarifni prijevoznici.