Apartmani Rab - u privatnom smještaju su najbolje ocijenjeno jeftini apartmani. Rab je pravo mjesto za aktivan odmor uz uživanje u suncu na plaži uz more. Rab je gradić na istoimenom otoku na Kvarneru s manje od 450 stanovnika. Valja napomenuti da je gradić administrativno središte u koje je uključeno nekoliko naselja na otoku Rabu, od kojih su neka po broju stanovnika i višestruko veća, te u takvom širem obliku broji preko 8.000 stanovnika. Stari se gradić smjestio na zapadnoj obali otoka, na poluotoku između uvale u kojoj je gradska luka s jedne strane i uvale Sv. Eufemije s druge strane. Panoramom grada dominiraju četiri zvonika, te se iz daljine cijeli poluotok na kojem se gradić nalazi doima kao kakav brod s četiri jarbola ...
Apartmani i privatni smještaj u mjestu RAB. Apartmani Hrvatska najbolje ocijenjeno jeftini apartmani , sobe i kuće za odmor u RAB.
Direktnim kontaktom s vlasnikom Apartmani Hrvatska omogućuje Vam jeftine cijene najma smještaja, bez agencijske provizije!
Vjerujemo kako ćete u ponudi Apartmani Hrvatska pronaći apartman upravo po Vašem ukusu u mjestu RAB i uživati u Vašem odmoru!
Apartmani Rab - kod privatnih iznajmljivača na raspolaganju su apartmani. Rab je pravo mjesto za aktivan odmor uz uživanje u suncu na plaži uz more.
U mjestima u blizini su Vam na raspolaganju apartmani: Banjol , Barbat , Kampor , Lopar , Mundanije , Palit , Rab , Suha Punta , Supetarska Draga
Na samom poluotoku na kojem se grad Rab smjestio naći ćete gradsku plažu i nekoliko lijepih šljunčanih i stjenovitih plaža, no valja reći da se mnogi posjetitelji Raba odlučuju na šetnju do plaže u prigradska naselja Palit, sjeverozapadno, ili Banjol , jugoistočno od stare gradske jezgre Raba. Do tih mjesta možete doći za 15-tak minuta lagane šetnje, a tamo ćete naći brojne i različite plaže, pješčane, šljunčane ili stjenovite, s raznom i bogatom ponudom dodatnih sadržaja, te će neke od njih sigurno biti baš po Vašem ukusu.
Grad Rab ljubiteljima aktivnog odmora pruža brojne mogućnosti. Svakako treba naglasiti da relativno mali otok, dug samo 22 km, a u najširem dijelu širok 11 km, ima 157 km uređenih biciklističkih staza, te 144 km pješačkih staza.
Ljubitelji ronjenja naći će ovdje ronilački klub, te brojne atraktivne lokacije za ronjenje.
Tu je i nekoliko teniskih igrališta, te tereni za razne druge sportove. Naravno, brojne su mogućnosti bavljenjem sportovima na vodi, kao i mogućnost najma čamca, jedrilice ili jahte.
U gradu Rabu naći ćete nekoliko vrhunskih restorana i konobi koje će Vam dostojno prezentirati svu raskoš okusa tradicionalne otočne kuhinje. Rab je sa svojom mediteranskom kuhinjom poznat prvenstveno po ribi i plodovima mora, osobito prvoklasnim škampima. Na plodnoj zemlji ekološki se uzgajaju masline, grožđe i smokve, te važno mjesto u gastronomskoj ponudi zauzima kvalitetno maslinovo ulje, vino i slastice, od kojih je svakako najpoznatija rapska torta, jedinstveni kolač koji se ovdje priprema već 800 godina.
Ljubitelji noćnog života u gradu Rabu zasigurno će biti zadovoljni. Uz brojne kafiće, ovdje ćete pronaći i diskoteke, te koktel barove i nekoliko poznatih noćnih klubova.
Onima koji traže bučnu zabavu do jutra, Rab također ima što ponuditi. Na plaži Pudarica, 7 km od centra grada, nalazi se egzotično uređeni beach party klub s bazenom, gdje zabava zapravo nikada niti ne prestaje. Tu se održavaju i razni koncerti, modne revije, nastupaju poznati DJ-i i slično, a prijevoz do grada Raba osiguran je i u noćnim satima. Recimo samo da je britanski The Guardian u svom izboru najboljih europskih beach klubova među 14 klubova uvrstio i dva hrvatska predstavnika, a ovaj klub je jedan od njih.
Zabavnih i kulturnih događanja u gradu Rabu zaista je mnogo, te će, bez sumnje, svatko naći nešto po svom ukusu.
Rapske glazbene večeri održavaju se tijekom ljetnih mjeseci u crkvi Sv. Križa. Na ovim koncertima klasične glazbe nastupaju ugledni hrvatski i svjetski glazbenici. Ljubiteljima moderne glazbe bit će interesantan Rab Summer Festival.
Tijekom cijele godine u Rabu se održavaju razne izložbe, a najpoznatiji je program Rapsko likovno ljeto.
Naći će se tu i brojnih drugih događanja, nastupa klapa, folklora, sportskih manifestacija i pučkih fešti, no svakako najpoznatiji i najvažniji događaj u Rabu je Rabska Fjera.
Rabska Fjera, ili Ferije, manifestacija je čija tradicija seže u daleku 1364. godinu. Tada se slavilo u počast kralju Ludoviku I Anžuvincu, koji je Rab oslobodio od Venecije, a kasnije, kada je Venecija ponovo zavladala gradom, u počast zaštitniku Raba, sv. Kristoforu. U ta davna vremena, fešta je trajala tjedan dana i opstala sve do 19. i 20. stoljeća, kada polako zamire i na kraju nestaje.
Obnovljena je 2002. godine, u skraćenom izdanju od tri dana. Obilježava se na dane sv. Jakova, sv. Ane i sv. Kristofora, 25., 26. i 27. srpnja. U te dane grad Rab vraća se u srednji vijek. Predstavljaju se tradicionalni srednjovjekovni obrti, kostimirani plesači i svirači uveseljavaju posjetitelje plesovima i melodijama iz tog vremena, obnavlja se staro ribarsko selo, a turiste uveseljavaju razne scene karakteristične za srednji vijek – privođenja kažnjenika, gubavci i slično. U ponudi su razna jela po recepturi autentične srednjovjekovne kuhinje, a osobit trud uložen je u rekonstrukciju nekih složenijih starih recepata.
Posljednjeg dana manifestacije održava se još jedan važan tradicionalan događaj, viteški turnir, čija je povijest također počela 1364. godine.
Rapske viteške igre turnir je u gađanju samostrijelom koji se u Rabu održavao od 1364. godine, a 1995. godine obnovila ga je Udruga rapskih samostreličara. Davno u povijesti turnir se održavao dva puta godišnje, 9. svibnja i 27. srpnja, a danas se obnovljeni turnir održava 4 puta, osim ovih datuma i na Dan državnosti, 25. lipnja, te Veliku Gospu, 15. kolovoza.
Posebnost turnira je samostrijel, kakav osim Rabljana koriste još samo Balestrieri iz San Marina, koji svojim prisustvom često uveličaju ovo viteško nadmetanje svojih prijatelja iz Raba. Ovim su oružjem Rabljani branili svoj grad od napadača u 11. stoljeću, a koristili su ga i na svojim galijama u slavnoj pomorskoj bitci kod Lepanta. Prema tvrdnjama rapskih samostreličara, radi se o antičkom samostrijelu, no moramo priznati da nam je postojanje takvog oružja u antičkom Rimu nepoznato, što čitavu priču čini još zanimljivijom.
U grad Rab automobilom se može doći dvjema trajektnim linijama. Izravna veza s kopnom je trajektna linija Stinica – Mišnjak. Trajekt na ovoj liniji vozi vrlo često, osobito u ljetnim mjesecima, a vožnja traje manje od 20 minuta. Trajektnom linijom Valbiska – Lopar povezan je s otokom Krkom, koji je s kopnom povezan mostom. Trajekti na ovoj liniji ne voze baš često, a i putovanje je znatno dulje.
Autobusne linije za grad Rab postoje iz Rijeke i Zagreba, a češće su tijekom ljetnih mjeseci.
Iz Rijeke postoji katamaranska veza za grad Rab.
Najbliža međunarodna zračna luka je riječka, na otoku Krku, a niti zadarska nije daleko. U obje zračne luke leti i nekoliko niskotarifnih zrakoplovnih kompanija, te postoje organizirani transferi do Raba.
Najstariji stanovnici Raba poznati povijesti bili su Liburni, a gradi i otok njima, odnosno njihovoj riječi Arb, što znači taman, šumovit, duguje i ime.
Za razliku od njihovih susjeda Histra, Japoda ili Dalmata, Liburni su, čini se, bez većeg otpora prihvatili vlast Rimljana, a grad Rab u rimsko doba doživljava osobit procvat. Grad dobiva sve značajke tipičnih rimskih gradova tog vremena: vodovod, terme, hramove i kazališta, zidine, te tipičnu shemu rimskih urbanih cjelina. Gradu je zadržano i ime, s tek neznatnom promjenom u Arba. U 10. godini pr.n.e. grad dobiva svojevrsnu samostalnost, status municipija, a kasnije dobiva i epitet Felix (sretan). Ovaj se epitet nije često dijelio u starom Rimu, dobivali su ga samo najvažniji i najzaslužniji gradovi Carstva – u Italiji samo tri: Rim, Ravena i Akvileja. Na istočnoj obali Jadrana Rab je bio prvi, a poslije ga je dobila i Salona.
Zaista je Rab i bio sretan grad. Kroz burna povijesna vremena uspio je proći praktički netaknut. Tako je mirno i bez razaranja protekla kratkotrajna vlast Ostrogota nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva, a zatim je dospio pod vlast Bizanta. Sreće je imao i u vrijeme dolaska Slavena, koji su na ovaj otok došli dosta kasnije nego na susjedni Krk ili Cres. Slaveni, odnosno Hrvati, već su napustili «običaj» razaranja svega pred sobom što su mogli osvojiti kada su došli na Rab, te ni tada nije stradao.
Biskupija je u gradu Rabu utemeljena vrlo rano, pretpostavlja se ubrzo poslije milanskog edikta 313. godine. U pisanim dokumentima se rapski biskup prvi put spominje 530. godine.
Nakon Bizanta na vlasti se mijenjaju hrvatski kraljevi, Venecija, ugarski kraljevi, da bi 1409. godine Rab došao pod mletačku vlast sve do propasti Mletačke Republike 1797. godine. Tada je pod kratkotrajnom austrijskom vlašću, pa francuskom i od 1813. godine ponovo pod austrijskom, sve do kraja 1. svjetskog rata. Nakon 1. svjetskog rata je pod talijanskom vlašću do 1921. kada dolazi u sastav Kraljevine SHS. Za vrijeme 2. svjetskog rata je pod talijanskom okupacijom, od 1945. godine u sklopu Hrvatske unutar Jugoslavije, a od 1991. u sklopu samostalne Hrvatske.
Današnja župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije bila je katedrala sve do ukinuća biskupije u Rabu 1828. godine. Povijest ove impozantne građevine počinje još u starokršćansko vrijeme, u 5. stoljeću. Još od tog doba nije se mijenjala glavna apsida crkve, na paru stupova očuvani su starokršćanski kapiteli, pronađeni su ostaci podnog mozaika i starokršćanska krstionica koja se nalazila uz sjeverni zid katedrale. Postoje također i ostaci kamenog namještaja, prenamijenjeni kasnije. Crkva je pregrađena u 9. stoljeću, a zatim opet u 11. stoljeću, kada su dodane dvije bočne apside.
Na katedrali se ponovo radi u drugoj polovici 12. stoljeća, kada je uređeno romaničko pročelje. Katedrala je ponovo otvorena 1177 godine, kada ju je posvetio sam papa Aleksandar III, no radovi su nastavljeni i sljedećih sto godina. U to doba izgrađen je i lijep romanički zvonik, najpoznatiji od četiri rapska zvonika. Kao zanimljivost treba istaknuti da je zvonik od crkve poprilično udaljen, preko 50 metara.
Na katedrali je bilo radova i kasnije, a temeljito je rekonstruirana i konzervirana u prošlom stoljeću. Tada je uklonjen strop izgrađen u 18. stoljeću, te joj je vraćen prijašnji izgled pročelja i unutrašnjosti. U ovoj danas trobrodnoj romaničkoj bazilici s tri apside čuvaju se brojna stara i vrijedna umjetnička djela.
Na zvonik se može popeti, što se naplaćuje.
O najranijoj povijesti ovog vrijednog zdanja, od kojeg je najbolje ostao očuvan zvonik, malo se znalo prije opsežnih istraživanja u zadnjem desetljeću prošlog stoljeća. Prvi pisani dokument o samostanu potječe iz 12. stoljeća, no poznato je bilo da su benediktinci u samostanu još od 11. stoljeća. Napustili su ga krajem 13. stoljeća, a tada dolaze franjevci konventualci, koji ostaju do 1783. Do ukinuća biskupije 1828. godine u njemu boravi biskup, a zatim samostan i crkva ostaju napušteni. Početkom 20. stoljeća već je u ruševnom stanju, crkveni inventar prenesen je u druge crkve, a u 30-tim godinama 20. stoljeća srušen je dio samostana i na njegovom mjestu, koristeći materijal samostana i crkve, ljetnikovac gradi tadašnji ban Savske banovine Ivo Perović.
Istraživanja su pokazala da je ovo bila trobrodna jednoapsidalna starokršćanska bazilika izgrađena vjerojatno u 5. stoljeću na mjestu neke veće antičke građevine, na što ukazuju brojni pronađeni kameni ulomci. Osim dimenzija i načina gradnje, na 5. stoljeće ukazuju i ostaci mozaika, ornament meandra i svastike uz rub apside, te kameni relikvijar s ukrasima karakterističnim za to razdoblje.
Ostaci pleterne ornamentike iz ranog srednjeg vijeka pokazuju da je crkva korištena do dolaska benediktinaca. U 12. stoljeću bila je pregrađena. Tada je izgrađen današnji romanički zvonik, jedan od 4 poznata rapska zvonika, a i deambulatorij u svetištu, koji je čini jedinstvenom romaničkom crkvom kod nas.
Ostaci crkve su konzervirani i djelomično rekonstruirani.
Samostan benediktinki s crkvom Sv. Andrije osnovala je, prema predaji, neka rapska plemkinja 1018. godine. Samostan i crkva se prvi put u dokumentima spominju u 12. stoljeću, no istraživanja su pokazala da su izgrađeni u 11. stoljeću, a nije isključena mogućnost da se to dogodilo na mjestu ranije crkve. U prilog teoriji o starijoj crkvi govore kameni fragmenti sa starokršćanskom ornamentikom, koji su mogli biti i doneseni ovamo, ali i titular, Sv. Andrija, kojem su se uglavnom posvećivale crkve u starokršćanskom razdoblju.
Crkva Sv. Andrije je trobrodna, troapsidalna bazilika. Iako je u nekoliko navrata kasnije pregrađivana, dobrim je dijelom zadržala svoj ranoromanički karakter. Zvonik crkve izgrađen je uz pročelje 1181. godine, o čemu svjedoči uzidani natpis. Jedan je od četiri poznata rapska zvonika, a u njemu je zvono iz 1396. godine.
Crkva Sv. Justine izgrađena je u 16. stoljeću na mjestu nekadašnje starokršćanske bazilike Sv. Tome. Bila je crkva samostana benediktinki pučanki koji su Francuzi ukinuli 1808. godine. Redovnice samostana preseljene su u samostan Sv. Andrije, koji je do tada bio namijenjen samo plemićkim kćerima.
Zvonik ove crkve, najmlađi od rapskih zvonika, izgrađen je u 17. stoljeću, no izgled mu je još prilikom gradnje prilagođen izgledu ostalih triju romaničkih zvonika.
Danas se ova crkva više ne koristi u liturgijske svrhe, već je u njoj uređen muzej sakralne umjetnosti, s brojnim vrijednim eksponatima Ovdje se kao dragocjena relikvija čuva lubanja Sv. Kristofora, zaštitnika grada i nekadašnje biskupije. Godine 809. rapskoj biskupiji poklonio ju je carigradski patrijarh Nikephoros. Lubanja je ukrašena krunom, koja je navodno dar bosanske kraljice Elizabete Kotromanić, koja je udajom za Ludovika I Anžuvinca postala hrvatsko-ugarskom kraljicom, a poslije i poljskom kraljicom. Nakon suprugove smrti vladala je Hrvatskom, Ugarskom i Poljskom kao regentica do svoje smrti. Godine 1075. grad su s mora napali Normani. Legenda kaže da su Rabljani, preslabi da se obrane od brojnih napadača, ceremonijalno iznijeli lubanju na gradske zidine, nakon čega su Normani otišli ne osvojivši grad.
Uz jednobrodnu crkvu Sv. Antuna Opata iz 14. stoljeća osnovala je modruška kneginja nakon bijega pred Turcima u zadnjem desetljeću 15. stoljeća samostan za franjevke. U samostanu se čuvaju brojne vrijedne umjetnine, a ovdje je pronađen i vjerojatno najstariji latinični prozni rukopis na hrvatskom jeziku, iz 14. stoljeća.
Danas je oko samostana gradski park, u kojem se mogu naći ostaci srednjovjekovnih kapela. Tu je i nekadašnja ranoromanička crkvica Sv. Katarine, nažalost oblikom narušena i pretvorena u skladište.
Postoje teorije da su kod samostana bile radionice poznatog ljevača zvona i topova Ivana Krstitelja Rabljanina prije nego je otišao u Dubrovnik.
Crkva se prvi put spominje 1286. godine, kao crkva Sv. Antuna. Legenda kaže kako je 1556. godine na oltaru proplakalo raspelo zbog raskalašenog života Rabljana, a Rab potom poharala kuga. Poslije tog događaja osnovana je bratovština, koja je crkvu temeljito pregradila i posvetila Sv. Križu. Unutrašnjost je barokizirana u 18. stoljeću.
U crkvi se održavaju koncerti Rapskih glazbenih večeri.
Nekada samostanska crkva franjevaca trećoredaca glagoljaša malena je jednobrodna crkvica izgrađena 1490. godine. Samostan je ukinut početkom 19. stoljeća, a njegove zgrade porušene u 20-tim godinama prošlog stoljeća, te je na njegovom mjestu sada groblje.
U podu broda ove crkve nalazi se niz nadgrobnih ploča brojnih rapskih ali i svjetskih značajnih ljudi, nekih još iz 16. stoljeća.
Crkvica Sv. Kristofora, zaštitnika grada Raba, jednostavna je jednobrodna crkva koja se prvi put spominje u 14. stoljeću. Kada je izgrađena nije poznato. Crkvica je napuštena u 19. stoljeću, a nedavno obnovljena, te je u njoj danas gradski lapidarij.
Kula iz 15. stoljeća koja se nalazi u njenoj blizini, po njoj je dobila i ime. Kula je danas vidikovac, a uz nju se nalazi dio dobro očuvanih gradskih zidina.
Valja reći da čitav grad Rab o kojem ovdje govorimo zapravo jest stara gradska jezgra. Njegova struktura, odnosno tlocrt, potječe iz antičkog doba, no izgled je srednjovjekovni, romanički i gotički.
Od građevina koje posebno valja istaknuti tu je Knežev dvor, na glavnom gradskom trgu, čija je gradnja počela u 13. stoljeću, no najznačajniji dijelovi potječu iz 15. i 16. stoljeća. U blizini Kneževog dvora i glavnog gradskog trga je manji trg na kojem je toranj s gradskim satom iz 14. stoljeća, koji još uvijek radi, te gradska loža, sagrađena 1509. godine. Tu je i crkvica Sv. Nikole, kasnoromanička crkva izvorno posvećena Sv. Duhu.
Gradske zidine dobrim su dijelom očuvane. Dio ih je još bizantskih, iz 8. stoljeća, a dio iz mletačkog razdoblja.
U Rabu se nalazi i nekoliko lijepih kasnobaroknih i renesansnih palača, uglavnom iz 15. stoljeća, od kojih su neke potpuno, a neke djelomično očuvane.
Godine 1883. u Rab dolazi nadšumar Pravdoje Belija, koji je neumorno radio na pošumljavanju otoka. U samom dnu poluotoka na kojem se grad Rab smjestio, početkom 20. stoljeća nalazio se gradski pašnjak. Danas je, Belijinom zaslugom, tamo prekrasna park-šuma Komrčar, koja se nastavlja na stare gradske zidine. U park-šumi naći ćete alepski, primorski i crni bor, crniku, čemprese i smreku, jasen, zimzelene grmove i mnoge druge biljke. U parku je 1974. godine Beliji podignut spomenik.
