Apartmani Susak - kod privatnih iznajmljivača na raspolaganju su apartmani. Susak je malen otok na Kvarneru i jedan je od otoka cresko-lošinjskog arhipelaga. Nalazi se jugozapadno od otoka Lošinja. Na otoku danas živi tek oko 150 stanovnika. Susak je po mnogo čemu osobit i različit od svih ostalih hrvatskih otoka. Jedini je to pješčani otok u Hrvatskoj. Otok čini vapnenačka stijena na kojoj je sloj prapora, prašinastog sedimenta žućkaste boje. Netko će reći da na otoku postoje dva naselja, nama se čini točnijim reći da je naselje samo jedno, te da se sastoji od dva sela, Gornjeg i Donjeg Sela, međusobno udaljenih tek 100-tinjak metara ...
Apartmani i privatni smještaj u mjestu Susak u ponudi Apartmani Hrvatska: kuće za odmor, sobe i apartmani, Susak.
Izravnim kontaktom s iznajmljivačima Apartmani Hrvatska omogućuje Vam najpovoljnije cijene najma smještaja, bez agencijske provizije!
Vjerujemo kako ćete u ponudi Apartmani Hrvatska pronaći apartman upravo po Vašem ukusu u mjestu Susak i uživati u Vašem odmoru!
pretraga apartmana po karti za mjesto Susak:
Apartmani Hrvatska - pretraga apartmana za mjesto Susak
PRETRAGA PO KARTI
Otok Susak bio je naseljen još u prapovijesti. Pretpostavlja se da su postojale tri gradine, na brdima Garba, Vela Straža, te na mjestu današnjeg Gornjeg Sela. Ova zadnja najvjerojatnije se održala i u antičko doba. U prilog tome govori nekoliko arhitektonskih ulomaka, te nalasci rimskog stakla i keramike. Kameni antički vijenac danas ćete pronaći ugrađen kao spoliju u sjevernom zidu župne crkve, dio antičkog natpisa ugrađen je u prag vrata napuštenog ženskog benediktinskog samostana, a još je antičkih arhitektonskih elemenata ugrađeno u stambene kuće. Na lokalitetu Puntina također su pronađeni elemenata antičke arhitekture.
Od 6. do 10. stoljeća Susak je pod vlašću Bizanta, a u 8. stoljeću na njega dolaze Hrvati. Zanimljive jednoprostorne nastambe, koje se mogu vidjeti na jugu Gornjeg Sela, gradili su Hrvati od 9. do 11. stoljeća. Nastambe imaju samo vrata, a neke i jedan prozorčić.
Od 10. stoljeća Susak je u sastavu Hrvatske. Godine 1070. hrvatski kralj Krešimir gradi samostan Sv. Mihovila i daruje ga benediktincima. Zbog ranije spomenutih antičkih fragmenata pronađenih u ostacima ovog samostana, vjeruje se da je izgrađen na mjestu nekog antičkog kompleksa. Današnji gradski trg vjerojatno je bio klaustar samostana. Samostan je bio podijeljen na muški i ženski dio, a ubrzo je prerastao u opatiju. Bio je opasan zidinama, od kojih je sačuvan samo ostatak zida obrambene kule. Ostalo je iskorišteno kasnije za gradnju drugih objekata. Opatija djeluje do 1280. godine, kada ju posljednji opat poklanja osorskoj biskupiji.
Osorski biskup na Susku tada osniva župu, a samostan nastavlja djelovati. Godine 1770. gradi se župna crkva Sv. Nikole, koja je izgled iz tog vremena sačuvala do danas. Sagrađena je na ostacima romaničke crkve nekadašnjeg benediktinskog samostana. Na mjestu svetišta stare crkve danas je oltar Gospe Karmelske. U pročelje crkve Sv. Nikole ugrađena je romanička luneta, iz stare crkve ili nekog drugog objekta benediktinskog samostana, a još je romaničkih elemenata sačuvano u današnjoj crkvi.
U crkvi Sv. Nikole nalazi se jedna od osobitih znamenitosti Suska – veliki križ, raspelo, koje mještani nazivaju Veli Buoh (Veliki Bog). Uz ovo raspelo vezana je zanimljiva legenda. Legenda kaže da je raspelo doplutalo morem do uvale na otoku, a mještani ga prenijeli u crkvu, te da se iz crkve više ne može odnijeti. Legende su većinom tek djelomično, često vrlo malo i posredno, temeljene na stvarnim događajima, no ova bi mogla biti u potpunosti temeljena na stvarnosti. Prvi dio je lako objasniti. Raspelo je bilo teret nekog broda koji je doživio brodolom i zaista je doplutalo do Suska. Drugi dio mnogi smatraju manje vjerojatnim, no objašnjenje je vrlo jednostavno. Postoji priča da je osorski biskup zaista želio odnijeti raspelo iz crkve Sv. Nikole u Osor, no da je ono preveliko i ne može proći kroz vrata crkve. Kako je onda ušlo? Nije ušlo! Bilo je tu kada je crkva sagrađena. Unijeli su ga u staru crkvu benediktinskog samostana, na čijem je mjestu današnja crkva sagrađena. 60-tih godina prošlog stoljeća izvršena je temeljita restauracija raspela, kada je nedvojbeno utvrđeno da potječe iz 12. stoljeća, te da je najveći dio u originalnom stanju.
U 19. stoljeću Susak dolazi pod austrougarsku vlast. Sve do sredine 19. stoljeća na otoku je bilo samo jedno naselje, današnje Gornje Selo, koje se nazivalo Sansikovo, Sansego ili Susak. Tada se u uvali ispod naselja, Spjaži, grade nove kuće i gospodarski objekti, 1874. godine gradi se prva luka, te tako nastaje Donje Selo. Sela su povezana stubama, a osim glavnih stuba, postoje još dva, strmija stepeništa.
Godine 1881. izgrađen je svjetionik, koji je tek nedavno automatiziran. U njemu je još uvijek svjetioničar, koji će Vas rado povesti u razgledavanje.
U 19. stoljeću nastaje i novo groblje izvan naselja. Staro je groblje bilo uz župnu crkvu u Gornjem Selu. Na groblju se nalazi kapela Gospe Žalosne. Kako na groblju nema drveća, stvara se dojam izuzetne svjetline i bjeline.
Austrijski liječnik Ernst Mayerhofer, docent bečkog Medicinskog fakulteta, na Jadranu traži idealno mjesto za talasoterapiju djece i pronalazi ga 1912. na Susku. U uvali Bok grade se svi potrebni objekti, čak i hotel, no 1. svjetski rat sve prekida. Objekti su u ratu porušeni, danas su ostali samo temelji hotela iznad uvale Bok. Poslije rata dr. Mayerhofer ostao je u Zagrebu, gdje postaje redoviti profesor zagrebačkog Medicinskog fakulteta, te osniva Kliniku za dječje bolesti 1922. godine, koju vodi sve do 1951. godine. Autor je prvog hrvatskog udžbenika pedijatrije, a cijeli svoj radni vijek zagovarao je pogodnost Suska kao klimatskog lječilišta za djecu.
U kratkom razdoblju nakon 1. svjetskog rata na Susku je vojska Kraljevine SHS, koja gradi vojnu osmatračnicu nedaleko svjetionika. Osmatračnica je danas napuštena, no posjetiteljima vrlo interesantna.
Rapalskim ugovorom, krajem 1920. godine, Susak pripada Italiji. Za vrijeme talijanske vlasti, do 1943. godine, provodi se intenzivna talijanizacija, no to je i doba najsnažnijeg razvitka Suska. Veći dio otoka pokriven je vinogradima, stanovništvo se intenzivno bavi i ribarstvom, otvorena je vinarija, te tvornica za preradu ribe. U tom razdoblju, 1930. godine, izgrađena je kapela Gospe od Navještenja na Artu. Nakon 2. svjetskog rata na Susku živi preko 1800 stanovnika.
U 60.-tim godinama prošlog stoljeća zatvara se tvornica za preradu ribe i uvodi porez na vino, što dovodi do masovnog iseljavanja stanovništva, prvenstveno u SAD, u grad Hoboken, New Jersey. Na otoku ostaju brojni napušteni vinogradi, pa se i danas mogu vidjeti trsovi divlje vinove loze u prirodi. Tek se zadnjih godina vinogradarstvo polako obnavlja i na Susku se opet proizvodi vrhunsko vino.
Stanovništvo Suska, zbog relativne izoliranosti, uvijek je činilo vrlo zatvorenu zajednicu, s vlastitim običajima, pa čak i jezikom. Narječje kojim se govorilo bila je mješavina starohrvatskog s jezicima vladara iz pojedinog vremena: talijanskog, francuskog i njemačkog, pa taj jezik čak niti stanovnici susjednih otoka nisu mogli razumjeti. Brojno iseljeništvo u SAD također je dugo ostalo zatvorena zajednica. Danas broj iseljenika u Hobokenu daleko nadmašuje broj stanovnika na Susku i pretpostavlja se da ih ima više od 2500.
Zanimljiva je susačka narodna nošnja, osobito ženska, vrlo šarena, živopisna i neobična. Lutka u narodnoj nošnji postala je gotovo nezaobilazan suvenir posjetiteljima Suska. Ne treba pomisliti da su Suščani zbog te tradicionalne zatvorenosti negostoljubivi. Naprotiv! Mnogi će gosti ostati iznenađeni čim ih brod doveze na Susak, jer će doživjeti nešto što drugdje nije običaj. Mnogi Suščani, naime, imaju običaj otići u luku kada brod dolazi, kako bi pozdravili goste, čak se dodatno uređujući za tu priliku. Iako se Susak otvara svijetu, još nije rijetkost vidjeti Suščanku odjevenu u tradicionalnu narodnu nošnju u svakodnevnom životu, a ne samo na kakvoj folklornoj manifestaciji.
Rekli smo da je Susak pješčani otok, no ne treba misliti da su sve plaže pješčane. Zapravo, većinu obale čini ona vapnenačka ploča na kojoj je u unutrašnjosti otoka sloj pijeska, te su plaže većinom stjenovite. Tek su u dvije uvale pješčane plaže.
U samom Donjem Selu, u uvali Spjaži, nedaleko luke, nalazi se pješčana plaža na kojoj je moguće unajmiti razne plažne rekvizite. Pogodna je za odbojku na pijesku, te razne sportove u vodi, a u neposrednoj blizini ćete naći ugostiteljske objekte. Na ovoj plaži često zna biti poprilična gužva.
Nedaleko uvale Spjaža nalazi se uvala Bok, u kojoj je također lijepa pješčana plaža. Na ovoj plaži dodatnih sadržaja nema. Mnogi smatraju da je suncem zagrijan pijesak u uvali Bok ljekovit za žene koje imaju problema s plodnošću. Iako nikada nisu provedena znanstvena istraživanja, zbog mnogobrojnih svjedočanstava, ove tvrdnje nećemo odbaciti kao praznovjerje, već ih ostaviti kao mogućnost.
Za šetnju do uvale Baldarka trebat će Vam oko 20 minuta. U ovoj uvali naći ćete lijepe prirodne šljunčane i stjenovite plaže, bez dodatnih sadržaja. Tražite li mirniju plažu u blizini mjesta, uvala Baldarka mogla bi biti dobar izbor.
U uvali Obis stjenovite su plaže koje će se sviđati ljubiteljima skakanja u vodu. Jedna je litica opremljena alpinističkim klinovima, te ovamo dolaze i ljubitelji slobodnog penjanja. Podmorje ove uvale interesantno je roniocima. Vodite računa da su ovo sve opasne aktivnosti, a vi ste izvan mjesta i još na malom otočiću.
U lijepoj uvali Porat, zaštićenoj od bure, nalaze se tri plaže, stjenovita i šljunčane. Omiljeno je mjesto izletnicima, koji često ovamo dolaze čamcem. Može se, naravno, doći i pješice, no trebat će Vam oko sat vremena.
Ovo su samo neke od lijepih uvala otoka Suska. Svakako vrijedi istražiti cijeli otok. Bez sumnje ćete naći neko mjesto za kupanje koje će Vas oduševiti, a mi ga nismo ovdje naveli.
Na otoku Susku nema kampa ili hotela, na raspolaganju su Vam apartmani i sobe kod privatnih iznajmljivača.
Iako se radi o malom mjestu, naći ćete ovdje nekoliko kvalitetnih restorana gdje možete probati domaće specijalitete i vrhunsko susačko vino.
Za zabavu ćete se, najčešće, morati sami pobrinuti. Još je bolja ideja upoznati se s gostoljubivim domaćinima i brojnim iseljenicima koji se tijekom ljeta vraćaju na Susak, pa zajedno nešto organizirati. Povremeno su organizirane razne manifestacije, zabavni i kulturni događaji, neki čak i od međunarodnog značaja. Od onih događaja koji se tradicionalno organiziraju, istaknut ćemo Dan Iseljenika, posljednje nedjelje u srpnju, s raznovrsnim cjelodnevnim programom.
Na Susku nema automobila, nema niti cesta. Donedavno nije bilo nikakvih prijevoznih sredstava, a danas su popularni traktorčići.
Na Susak možete doći katamaranom iz Rijeke ili brodom iz Malog Lošinja. Linije su svakodnevne. Iz Malog Lošinja moguće je doći taksi-brodicama, koje na Susak dolaze često tijekom cijelog dana.
Apartmani Hrvatska Vam nudi smještaj u Susku kod privatnih iznajmljivača.
U blizini su Vam na raspolaganju apartmani i sobe u sljedećim mjestima na otoku Cresu i Lošinju: Nerezine , Cres , Lubenice , Martinšćica , Miholašćica , Belej , Valun , Mali Lošinj , Veli Lošinj ...
Copyright © 2001. - 2024. Apartmani Hrvatska, privatni smještaj www.apartmani-hrvatska.com. Sva prava pridržana.